Kako nam je rekao, odmah nakon protjerivanja iz Rogatice i dolaska u Goražde, ona se priključila Armiji RBiH. Radila je u logistici, u kuhinji, u koju je 1994. godine pala granata, pri čemu je teško povrijeđena. Ostala je bez desne ruke, lijeva joj je ostala u minimalnoj funkciji, pa je izmještena na liječenje, prvo nekoliko dana u Sarajevo, a potom u Veliku Britaniju. Izbjeglička tuga: Pripadnica Armije RBiH umrla u samoći, dženaza nakon dva mjeseca – Njeno tijelo danas je sa aerodroma Heathrow otpremljeno za domovinu, a trebala bi biti ukopana tokom predstojećeg vikenda u Rogatici.  

 

 

Izbjeglička tuga: Pripadnica Armije RBiH umrla u samoći, dženaza nakon dva mjeseca

 

Rahmetli Raziji Fazlić, koja je živjela u izbjeglištvu u Velikoj Britaniji, jučer je u Londonu klanjana dženaza.

Njeno tijelo danas je sa aerodroma Heathrow otpremljeno za domovinu, a trebala bi biti ukopana tokom predstojećeg vikenda u Rogatici.

Iza ove, na prvu, savim “obične” informacije, krije se nevjerovatna priča o izbjegličkim mukama preminule, ali i priča o bosanskom merhametluku. Zahvaljujući njemu, tijelo ove pripadnice Armije Republike BiH nije kremirano, a trag o njoj i njenom postojanju nije trajno zatrt, zbog činjenice da je u tuđini umrla sama, bez igdje ikoga.

Urmla je još 18. decembra prošle godine u jednoj bolnici u britanskoj prijestolnici, a kako nije imala bližih srodnika, početkom ovog mjeseca najvjerovatnije bi bila kremirana, da se u zadnji čas nije pojavio Adem Mešić, njen poznanik, Bosanac sa adresom u Londonu.

Ovaj ratni vojni invalid u razgovoru za Radiosarajevo.ba prepričao nam je tragičnu životnu priču Razije Fazlić. 

Kako nam je rekao, odmah nakon protjerivanja iz Rogatice i dolaska u Goražde, ona se priključila Armiji RBiH. Radila je u logistici, u kuhinji, u koju je 1994. godine pala granata, pri čemu je teško povrijeđena. Ostala je bez desne ruke, lijeva joj je ostala u minimalnoj funkciji, pa je izmještena na liječenje, prvo nekoliko dana u Sarajevo, a potom u Veliku Britaniju.

U toj zemlji ostala je da živi, kako je bila invalid životarila je od pomoći države. Izbjegličke dane provodila je sama, jer nije imala nikoga od bližih srodnika, a vlastitu porodicu nije zasnivala. Živjela je u tuzi, jer su joj tokom agresije poginula dva brata, u međuvremenu joj je umrla i majka, dok je bez oca ostala još davno. Imala je jedino stariju sestru i bratiće u Bosni, koji također do nedavno nisu znali sa tetkinu sudbinu. Neuspješno su je pokušavali dobiti na telefon. 

Vijest o smrti “žene iz Bosne, bez ruke…” Adem Mešić čuo je u džamiji tek 31. januara ove godine. Čuo je da je tijelo još u bolnici. Posumnjao je da se radi o Fazlić i odmah se dao u provjeru. 

Otišao je u bolnicu, ali je i sama provjera informacije bila teška, jer nije srodnik, nije imao njene tačne podatke…a Britanci su poprilično nepovjerljivi. Ipak, zahvaljujući upornosti i susretljivosti osoblja, saznao je njen identitet i zaustaviti proceduru kremiranja.

„Ona je imala više zdravstvenih problema, desna ruka bila joj je amputirana do ramena, na lijevoj su u funkciji bila samo dva prsta, imala je šećer, pritisak…, i na kraju, srce joj je otkazalo. Rekli su mi da je u bolnicu primljena 13. decembra, da su je našli na ulici, da je imala kolaps te da je umrla 18. decembra. Kako nije imala nikoga, procedure su takve da bolnica čuva tijelo četiri sedmice, da nakon toga još dvije produžuje komisija, tako da sam se ja pojavio baš u tom momentu“, kazao nam je Mešić.

Kada je nadležne umolio da je ne kremiraju, što je bilo teško jer nije bio srodnik, na sebe je preuzeo obavezu da Fazlić bude sahranjena po našim običajima, u domovini. Međutim, počele su brojne muke, kako s papirologijom, saglasnostima iz BiH…tako i finansijske, jer to košta oko 3.000 funti (oko 7 hiljada KM).

Dao se u potragu, molio i kucao na sva vrata, od Ambasade BiH, bosanskog džemata, organizacija… ali svi se pravdali da nemaju novac, da nije bila član, da ne mogu stupiti u kontakt sa srodnicima pokojnice… tako je Adem počeo privatno skupljati novac.

Prvo u džamiji koja okuplja muslimane sa raznih strana svijeta, koji su iskazali razumijevanje, gdje mu je pomogao Sedin Šahman, prikupivši nešto novca u pakistanskoj džamiji te vjeroučitelj Jasmin Odobašić, koji je kod naših ljudi skupio nešto novca.

„I kada sam skupio novac, i dalje je bio veoma teško, jer je procedura vrlo komplikovana. Britanci traže dosta potvrda, od toga koje su tablice na  autu koje će preuzeti tijelo, do pismene potvrde da na groblju gdje će biti ukopana ima mjesta… Bilo je dosta problema, glavobolja, ali sam rekao da ću sve to izdržati. Hvala Bogu, jučer je konačno klanjana dženaza u džamiji Whitechapel. Osim pripadnika ostalih nacija, bilo je nas desetak Bosanaca, proučena je dova…”, priča nam Mešić, kazavši da bi isto začinio za svakoga sunarodnjaka, bez obzira koje vjere bio, dolazio on iz Bijeljine, Ljubuškog, Bihaća…

Priznaje da su i Britanci bili poprilično iznenađeni zbog žestine njegovog zalaganja da Fazlić bude ukopana kako dolikuje.

„Tijelo će po dolasku u Sarajevo preuzeti Bakije, odnosno njeni bratići. Kakon su mi rekli, najvjerovatnije će biti sahranjena u nedjelju u selu Borovac, Rogatica“, kazao nam je Mešić izražavajući žaljenje što se ovakve stvari dešavaju našim ljudima rasutim po svijetu. 

Kako kaže, sada i nekako ima ljudi koji znaju adete, bosanske običaje, koji vode računa o ovakvim stvarima, ali strahuje šta će biti sa budućim generacijama. Ovaj primjer, kaže, mora biti opomena našim ljudim u dijaspori.