Ovo vam pišem iz razloga što se u posljednje vrijeme na portalima i medijima u Republici srpskoj često iznose pogrešne činjenice i u vezi sa Bosanskim brdskim konjem i u vezi sa bivšom ergelom „Borike“.  Na vašem portalu ISTOK je 18.02.2020. godine objavljen tekst pod naslovom „Ugašena jedina ergela konja bosansko-brdske pasmine na svijetu“ Tekst je lepršav, lijep za čitati ima radnju i zaplete, ali nažalost sadrži puno, puno netačnih podataka. Osjećam potrebu da kao veliki ljubitelj Bosanskog brdskog konja i ugašene ergele „Borike“ ukažem na pravo stanje stvari i da pokušam ovu problematiku pokazati van stranačke borbe za vlast. Idemo redom:

 

 

 

 

 

Reakcija na tekst “Ugašena jedina ergela konja bosansko-brdske pasmine na svijetu”

Poštovana gospodo,

Moje ime je Enver Žiga, osnivač sam i vlasnik ergele „Žiga“ na kojoj uzgajam Bosanske brdske konje od 2011. godine. Na prostoru bivše Jugoslavije jedini ja se bavim konjogojstvom i to i kao naučni radnik i kao uzgajivač – praktičar. Imam objavljenih osam knjiga i desetak naučnih i stručnih radova iz oblasti konjogojstva, a moje radove sam prezentirao na tri Simpozijuma koji su u posljednjih nekoliko godina organizovani na temu Bosanski brdski konj. Ovo vam pišem iz razloga što se u posljednje vrijeme na portalima i medijima u Republici srpskoj često iznose pogrešne činjenice i u vezi sa Bosanskim brdskim konjem i u vezi sa bivšom ergelom „Borike“.  Na vašem portalu je 18.02.2020. godine objavljen tekst pod naslovom „Ugašena jedina ergela konja bosansko-brdske pasmine na svijetu“ Tekst je lepršav, lijep za čitati ima radnju i zaplete, ali nažalost sadrži puno, puno netačnih podataka. Osjećam potrebu da kao veliki ljubitelj Bosanskog brdskog konja i ugašene ergele „Borike“ ukažem na pravo stanje stvari i da pokušam ovu problematiku pokazati van stranačke borbe za vlast. Idemo redom:

1. Pasmina se ne zove bosansko-brdski konj nego Bosanski brdski konj ili Bosnian

mountain horse i pod tim imenom se može naći u svim svjetskim registrima a pod

tim imenom se pišu i svi naučni radovi.

2. U trenutku zatvaranja ergela „Borike“ nije bila jedina u svijetu na kojoj je bio

zastupljen uzgoj Bosanskog brdskog konja. Bila je jedna od deset od kojih je bilo

pet u BiH, dvije u Sloveniji,  jedna u Hrvatskoj,  jedna u Njemačkoj,  jedna u

Švajcarskoj i jedna u Holandiji. Po broju konja bila je treća iza ergele „Žiga“ i

Ergele „Planido“

3. Ergela „Borike“ nije bila stara 125 godina nego 90 godina, osnovana je 1929.

godine. U periodu od 1895. Do 1929. Bila je u Sarajevu, Goraždu i Modriči a

Borike su bile samo ljetno ispasište.

4. Ergela borike jeste imala 400 konja, ali to je bilo između 1960. I 1980. godine. Rat

preživjelo 50-tak konja. Tačan broj niko ne zna, ali su sačuvani svi rodovi kobila i

linije pastuha kod obje pasmine. Isključivu zaslugu za očuvanje konja na ergeli

tokom rata ima Ing. Novo Motika.

5. U poslijeratnom periodu ergela je bila konsolidovana, odvijao se uzgoj uz primjenu

najstrožijih kriterija selekcije. Lično sam prisustvovao Godišnjem pregledu ergele

od 2003. do 2011. sa Prof. Telalbašićem i gospodinom Radomirom Vučakom koji

je izvrsno vodio ergelu.

6. Ergela je prodata 2011. godine Mladenu Stojanoviću iz Banja Luke, tada je bio

Direktor stočarske selekcijske službe Republike srpske i Pikuli (ne mogu se sjetiti

Imena) iz Nevesinja koji se bavio uzgojem i trgovinom svinjama. U trenutku kada je

izvršena prodaja ergela je brojala tačno 146 konja od toga 48 arapa i 98 bosanaca

napominjem da je ergela bila perfektno organizovala i imala sve uslove za dalji

napredak i fantastičan genetski potencijal.

7. Ključni momenat za ergelu desio se tom transakcijom, jer su Mladen i Pikula

počeli rušiti štale na Sjemeću i prodavati kamen, a počela je i trgovina sa

kravama koje su odnekud dovedene na Borile.

Lično sam platio cijenu tih odnosa na relaciji Tomo Uić – Mladen Stojanović jer

sam Tomi dao 6.000 KM da mi izdvoji pet-šest bosanaca. Niti sam dobio konje

ni novac nazad. To ide Tomi na obraz, a pošto se predstavlja kao veliki vjernik

mogao bi se malo zamisliti i sa te strane.

8. Sljedeće godine duo Stojanović – Pikula podižu kredit na svoje ime a pod hipoteku

stavljaju ergelu „Borike“. Cifra je 2,000.000 KM.

To je bio momenat koji je uništio ergelu „Borike“

9. Prema tome ergelu „Borike“ nije uništio gospodin Jagodić niti gospodin Šljivić,

već Mladen Stojanović i Pikula. Kada su prodali ergelu Šljiviću sakrili su

dokumenta o hipoteci, tako da se Šljivić našao u situaciji da mora vraćati kredit sa

kojim ni ergela ni on  nisu imali veze. Inače je imao odličnu zamisao koju iz tog

razloga nije moga realizovati. Da je uspio ergela bi i danas radila, ali je na vrlo

neobičan način prevaren.

10. Napominjem da uopšte ne poznajem gospodina Jagodića, a sa Šljivićem sam se

sreo samo dva puta. Prema tome, nemam namjeru niti da koga okrivljujem niti

branim, iznio sam činjenice onakve kakve jesu, jer sam živi svjedok svih tih

dešavanja. Oni koje zanima ta problematika treba da znaju šta je sve bilo.

Sve matične knjige je odnio Mladen odmah poslije kupovine ergele, srećom ja

sam prije napravio kopije tako da mi sadašnji uzgajivači možemo dalje nastaviti

njihovo vođenje.

11. Kod konačnog smještaja konja sa ergele „Borike“ ja sam završio glavni posao.

Svi bosanci su otišli na jedno mjesto u mjesto Vrtoče kod Bosanskog Petrovca.

Arsenić Srđan koga vi spominjete kao spasioca od svega što je uradio je da je

kupio pet arapa, četiri kobile i jednog pastuha. Jedna kobila mu je uginula od

gladi.

Nadam se da ćete objaviti ovaj tekst na isti način kao i prvi na koji reagujem.

Srdačan pozdrav, E. Žiga