U pogledu dugoročnih posljedica trebamo razmišljati i o psihološkim posljedicama jer će ovo stanje proizvesti neke druge lične i društvene krize. Posebno veliki problem može biti ekonomska kriza. Ekonomske krize se smatraju velikim društvenim stresom i psihološke posljedice mogu biti višestruke.
Iz ugla psihologa Dr. Remzija Šetić:
Neka nas vodi razum, kontrolišimo strah da ne upadamo u paniku
Nalazimo se u stanju krize, no ljudskoj civilizaciji su poznata ovakva stanja. Ipak, u savremenom dobu tražimo drugačije načine suočavanja s krizom. Zatečeni smo i pokušavamo pronaći objašnjenja za pojave koje izgledaju čudno. Njih nije lako objasniti jer prije svega trebamo dobro poznavati vrijednosti, uvjerenja, stavove i navike ljudi u određenim sredinama.
Ključno za prenos svih infektivnih stanja je ponašanje čovjeka, a posebno u obzir treba uzeti društveni kontekst i ponašanje grupe. Stoga za upravljanje ovim stanjima krize neophodno je u sve uvesti psihološke spoznaje kako bi na adekvatan način odgovorili velikom broju izazova.
Na svu sreću, čovjek u svojoj suštini ima veliku mogućnost adaptacije u svakom smislu, pa i u psihološkom. Tako da će se ovo akutno stanje krize sigurno prevazići, čovjek će se adaptirati i reorganizirati prioritete, ali je neophodno dugoročno izvući pouke i bolje se pripremiti na nova slična stanja koja se mogu desiti u budućnosti.
Danas kada vlada epidemija koronavirusa ključno je slijediti upute relevantnih institucija koje upravljaju krizom. Ne smijemo razmišljati po principu „lične neranjivosti“, odnosno vjerovati da to nekoga drugog pogađa. Ovo se dešava cijelom čovječanstvu i može se desiti i meni i tebi. Svima.
To može izazvati zabrinutost, što je u ovom stanju dobro jer tada postajemo svjesni rizika i preduzet ćemo radnje u svrhu lične zaštite, ali i zaštite drugih.
Naravno, pored toga moramo biti odgovorni i solidarni. Naša potreba da osiguramo vlastitu sigurnost kupovinom velikih količina hrane i drugih potrepština treba imati granicu, trebamo razmisliti i o drugima, jer u našem društvu ne mogu svi napraviti zalihe ličnih potrepština.
Potrebno je da nas u ovom stanju vodi naš razum, da kontrolišemo emociju straha, da ne upadamo u paniku, već da potpuno svjesno i odgovorno, u skladu s našim društvenim ulogama, pomognemo da se naša zajednica na najbolji način nosi sa krizom. Svaki gubitak u našoj zajednici je i naš gubitak. Dobar odgovor naše zajednice u ovoj krizi je i naš dobitak.
Ljudi iz više razloga mogu da ne postupaju po preporukama koje dobivaju. Mnogi polaze da se to njima neće desiti i dalje se ponašaju prema prethodnim životnim navikama. Kod tih ljudi ne postoji jasna percepcija rizika u ponašanjima koje primjenjuju.
Kod nas još posljedice pandemieje Covid19 nisu vidljive, ali bojim se da ćemo veći stepen psihološke krize imati onog momenta kada postanemo svjesni da je virus dospio i u našu zajednicu, mahalu, rodbinu.
U pogledu dugoročnih posljedica trebamo razmišljati i o psihološkim posljedicama jer će ovo stanje proizvesti neke druge lične i društvene krize. Posebno veliki problem može biti ekonomska kriza. Ekonomske krize se smatraju velikim društvenim stresom i psihološke posljedice mogu biti višestruke.
Najvažniji je društveni odgovor na sve to. Država mora ponuditi rješenja kako bi se građani osjećali sigurnijim. Moraju se ponuditi jasne mjere stabilizacije u svakom smislu.
Nadam se da će nas ova kriza nešto naučiti, jer danas je već vidljivo da neke naše nesuglasice odjednom postaju nebitne. Više je nego jasna neophodnost da u svemu ovome moramo djelovati zajedno.
(Autor teksta je doktor psiholoških nauka i klinički psiholog)