Nakon izvjesnog vremena, kako je rekla, saznali su da su “upali četnici”, te su se počeli izvlačiti iz te kuće. Ona je naglasila da su tada njen drugi brat Nermin i Nezir Branković ostali u kući, da pomognu ranjenom Elvedinu.
Suđenje Ujiću: Stradanje braće Elvedina i Nermina
Zineta Ćutahija je rekla kako je njeno selo Rakitnica, gdje je živjela s roditeljima i braćom Elvedinom i Nerminom, napadnuto 31. jula 1992. godine.
Pojasnila je da je s porodicom i drugim mještanima bježala šumom, gdje su prenoćili, a da su se u jutarnjim satima nalazili u šumi kod sela Kozadre.
“Granata je pala. Ja sam ranjena u desnu nogu, a brat Elvedin po leđima i nogama”, izjavila je svjedokinja, dodavši da su te prilike bile ranjene i druge osobe, među kojima i zaštićeni svjedok S-6.
Ćutahija je navela da su nju i njenog brata unijeli u jednu kuću, gdje joj je zaštićena svjedokinja S-1 zamotala nogu. Brat Elvedin je, prema njenom kazivanju, bio nemoćan, te je zatražio cigaru.
Nakon izvjesnog vremena, kako je rekla, saznali su da su “upali četnici”, te su se počeli izvlačiti iz te kuće. Ona je naglasila da su tada njen drugi brat Nermin i Nezir Branković ostali u kući, da pomognu ranjenom Elvedinu.
“Za babu nemam pojma šta se desilo, gdje je nestao. Tek nakon par dana je došao za nama tu kod Goražda. On se vraćao i nakon desetak dana da traži brace. Ništa nam nije htio reći”, kazala je Ćutahija, dodavši da su posmrtni ostaci njene braće ekshumirani 1998. godine.
Na pitanja Odbrane i Sudskog vijeća, Ćutahija je rekla da ne zna da li je njen brat Elvedin inače imao pušku, ali da je tada u Kozadrama “sto posto nije imao”.
Ćutahija je svjedočila na suđenju Miletu Ujiću, optuženom da je u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine učestvovao u progonu bošnjačkog stanovništva. Na teret mu se stavlja napad na rogatičko selo Kozadre, ubistva, prisilno preseljenje, zatvaranje i druga djela počinjena nad mještanima bošnjačke nacionalnosti.
U optužnici se navodi da je Ujić tokom rata obavljao više funkcija, uključujući funkciju člana Kriznog štaba u Rogatici i “de facto” zamjenika komandanta Rogatičke brigade.
Fikret Harbinja je ispričao kako je u ranim jutarnjim satima 2. augusta 1992. godine počelo granatiranje, te je vidio dim prema selu Kozadre.
Također se prisjetio da je vidio vojnike kako idu u Kozadre, te kako iz jedne kuće iskaču osobe, za koje misli da se radilo o Bošnjacima.
Narednog dana je svjedok, kako je kazao, pored kuće svjedoka “A” vidio pet-šest mrtvih ljudi, među kojima je prepoznao Esada Pašića, te još jednu osobu.
“Tada sam vidio da su im glave prošišane. Bili su im krstovi prošišani po glavi, po kosi. Krv nisam vidio”, izjavio je svjedok.
Odbrana je u unakrsnom ispitivanju istakla kako Harbinja u svom iskazu iz 2016. godine nije spominjao Pašića, što svjedok nije mogao objasniti, ostavši pri svom današnjem iskazu.
Harbinja je rekao da poznaje optuženog Ujića još od prije rata, te da su “sjedili nakon rata”.
Nastavak suđenja će biti naknadno određen.