Sjecanje: Dajdža Hamdo SMAILOVIĆ – imam duboku simpatiju I obavezu da se dobri ljudi Rogatice podsjete na ovog vrlo osebujnog, dobrog I vrlo sposobnog covjeka, koji se borio kroz zivot, bez roditelja u poslijeratnom periodu, izgubivsi majku, ubijenu na nosilima kao bolesnu, u Mesicima nekih ratnih godina onog rata.
Rogaticani, za sjecanje, dajdza Hamdo SMAILOVIC
PISE: Admir Suljagic
Praksom uvazenog Sele Isakovic, podsjecajuci dobre ljude koji su bili suvremenici tadasnjih vremena Rogatice kao carsije, koja je bila uobicajena sredina tog doba, vrijedno je spomenuti ovog dobrog insana, koji je dobrano obiljezio taj period.
Mimo subjektivnog, koji je je obiljezio moj tezak trenutak djetinjstva, kada sam kao 7-godisnji djecak izgubio oca Ramiza, jula 1976.godine, poklonivsi mi njemacki dvogled kojeg je tada malo ko imao, I koji me je sklonio u svojoj kuci da ne prolazim djecije traume tok trenutka, procedure dzenaze I tradicionalnog muslimanskog posjecivanja porodice povodom preseljenja najblizeg, imam duboku simpatiju I obavezu da se dobri ljudi Rogatice podsjete na ovog vrlo osebujnog, dobrog I vrlo sposobnog covjeka, koji se borio kroz zivot, bez roditelja u poslijeratnom periodu, izgubivsi majku, ubijenu na nosilima kao bolesnu, u Mesicima nekih ratnih godina onog rata.
Njegova majka je bila sestra mog dede hadzi Hamze Bejtica a.r. i Hamdo Smailovic a.r. je bio zbog toga moj dajdza u porodici, iako mi nije bio bioloski brat moje mame.
Hamdo Smailovic je vodio sve sto je tada vodilo razvoj Rogatice, zajedno sa nekolicinom ostalih uvazenih Rogaticana.
Znao je filozofiju funksionisanja opstine, tadasnjih SIZ-ova, narocito specijaliziranih za razvoj lokalnih zajednica I izgradnju relevantnih kapaciteta, napamet diktirao tekstove ugovora I obaveza opstina I regiona, vise nego svi pravnici I sudije tog vremena u Rogatici, iako nije bio po struci pravnik! Bio je jednostavno SVOJSTVEN!
Nadam se da mi je brat Adnan Suljagic , tadasnji sudija, svjedokom ovoga sto pricam.
Hamdo Smailovic, a.r. je bio toliko svojstven, da je tada, svom najbolje drugu iz svog kraja (ne zelim imenovati, da ne bih bio pogresno shvacen, jer se radi o personi o kojoj takodje moramo pisati, ili je Sele Isakovic vec pisao, a ta osoba je takodje pozitivno obiljezila Rogaticu, drustvo, zajednicki zivot I progres), kao i svojim tadasnjih partijskim drugovima u ozbiljnim komunistickim vremenima, lagano u drustvu rekao istinu!!!
Ta istina je nekako dosla 1992.godine! Izvinjavam se svima ako grijesim, ali sam autenticnu pricu cuo sa vise relevantnih strana!
Pokusavao je tadasnji Komitet Saveza komunista svojim odlukama nesto, ali je Hamdo Smailovic a.r. ostao nedirnuta velicina u Rogatici.
Mozda, ovo sto pricam, je samo subjektivno saznanje, percepcija jednog pripadnika njegove porodice, ali razgovarajuci sa umnim, dobro starijim osobama od mene, iz Rogatice, Sarajeva, Istocne Bosne (jer sam zadnjih 15 godina profesionalno bio u prilici pricati o tome), ipak sam siguran da su Rogaticani svjesni njegove personalnosti I doprinosa! Bio je covjek sa znanjem i iskustvom!
I na kraju, totalno subjektivan, moja mama Fatima a.r. mi je znala reci da sam najvise “povuko” od dede hadzi Hamze Bejtica a.r. I dajdze Hamde Smailovica a.r., vise nego od svojih rodjenih dajdzi!
I sada analiziram sve to izreceno, sa punim plucima I satisfakcijom!
Neka je Stvoritelj milostiv mom dajdzi Hamdi Smailovicu I njegovoj supruzi Nuri a.r., njegovoj najvecoj podrsci!
Za ovu moju percepciju mog dajdze Hamde, kao I ovo pisanje, nemam odobrenja njegove porodice, narocito njegove kcerke Senija Mujezinovic , koja me odvela prvi dan u osnovnu skolu!
Jednostavno, ne zelim da se ovaj covjek zaboravi!
