Dok je Ermin Zuko, komandir VD Vogošća vršio Probu vatrogasaca koji su stajali u stroju, na čijem lijevom krilu je na kraju stroja stajao moj adeš Nezim, kao najmlađi postrojeni, stariji dječaci koji su bili desno od njega su tražili da se pomjeri ulijevo, a on će samouvjereno i odlučno: “Neću! Idite vi desno!” I ne htjede se pomjeriti. Pomislih: “Allah ga učvrstio i pomogao! Trebaće nam Bošnjaka sa čvrstim karakterom.”
Dva adeša
Dva adeša (imenjaka); Nezim Žigić i Nezim Halilović, u Kasarni “Enver Šehović”, u Semizovcu, na Obilježavanju dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine i Dana vatrogasnog društva Vogošća.
Prilazi mi šestogodišnji adeš i nakon selama kaže: “I ja sam Nezim.”
Pitam ga: “Po kome si dobio ime?”
Kaže: “Po tebi.”
Upitah: “Čiji si?”
Kaže: “Amela Žigića.”
Dok je Ermin Zuko, komandir VD Vogošća vršio Probu vatrogasaca koji su stajali u stroju, na čijem lijevom krilu je na kraju stroja stajao moj adeš Nezim, kao najmlađi postrojeni, stariji dječaci koji su bili desno od njega su tražili da se pomjeri ulijevo, a on će samouvjereno i odlučno: “Neću! Idite vi desno!” I ne htjede se pomjeriti. Pomislih: “Allah ga učvrstio i pomogao! Trebaće nam Bošnjaka sa čvrstim karakterom.”
Da ga je čula moja hanuma, siguran sam da bi kazala: “Tvdoglav na imenjaka!”