Sjećam se prvih barikada i mojih emocija: strah, histeričan smijeh i opet strah. Poslije ponoći izlazim sa prijateljicom iz Stelexa. Trebalo je samo preći preko Vilsonovog mosta i kroz Zagrebačku ulicu skrenuti u Splitsku i uvući se u topao stan u Trnovskoj. Na Vilsonovom mostu barikade, neki čudni ljudi u crnim kapama preko lica i puške u rukama. Ništa mi nije bilo jasno. Sa smjehom sam prošla pokraj tih čudnih likova, neznajući da sutra neću moći izaći iz svoga stana. Pa onda…
http://rogatica.org/mustafa1/2019/januar/emirag-1.jpg
Tog šestog aprila 1992. počela je opsada grada.
Sjećam se prvih barikada i mojih emocija: strah, histeričan smijeh i opet strah. Poslije ponoći izlazim sa prijateljicom iz Stelexa. Trebalo je samo preći preko Vilsonovog mosta i kroz Zagrebačku ulicu skrenuti u Splitsku i uvući se u topao stan u Trnovskoj. Na Vilsonovom mostu barikade, neki čudni ljudi u crnim kapama preko lica i puške u rukama. Ništa mi nije bilo jasno. Sa smjehom sam prošla pokraj tih čudnih likova, neznajući da sutra neću moći izaći iz svoga stana. Pa onda…
Par dana kasnije moj odlazak sa Grbavice. Zadnji trolejbus. U torbici par stvarčica i pucnjava oko mojim nogu.
A onda… sa zadnjim vozom iz Sarajeva, sa istom torbicom u ruci i mislima da ću se nakon par dana vratiti nazad kad se oni sa crnim kapicama smire.
To par dana traje do dana današnjeg. Nikad se više nisam vratila da ostanem.
Opsada je trajala 1.425 dana. Ubijeno je 11.541 ljudi. Ubijeno je 1.601 dijete. U gradu bez struje,vode i osnovnih životnih namirnica, dnevno je na njega padalo oko 329 granata, a najveći prosjek je zabilježen kada je 22.07.1993 palo 3.777 granata!
Grad je preživio i mi smo ostali da pričamo…
Ako pitas gdje sam sada
(U mislima)ne idem iz ovog grada
sve je moje ovdje ostalo.
Ako pitas kako mi je
da ti roknu samo dvije
sve bi ti se samo kazalo
