– Kad sam se udala, zatekla sam kuću punu čeljadi, 20 nas bilo u jednoj kući. Plaho me svekrva pazila, pa meni lakše bilo, a puno se radilo, svako je znao šta mu je posao. I sve se moglo, a danas niko nikog ne može. Ja sam porijeklom od Rogatice. Da nije bilo ovog belaja, moglo se fino živjeti, iz sela smo otišli u Srebrenicu, zatim su nas prebacili za Tuzlu. Sa snahom i unukom sam došla u Sarajevo, a ovdje su mi već bila dva sina oženjena – kaže nam Ferida.
Bajramske ružice 90-godišnje Feride Branković:
Oživjela sam kad sam zapostila, samo šućurajte dragom Bogu
Miris tirita za bajramske ružice širi se domom hanume Feride Branković
Pitamo je za godine, kaže 90, pa dodaje “može bit’ i više” s obzirom na to kako su se djeca nekada kasnije upisivala u matične knjige.
Rodila je Ferida tri sina, jedan je poginuo u ratu, a druga dvojica su oženjeni, porodični ljudi, a ima i unuke i praunuke.
Sjeća se starog vakta kada su se, kaže, stariji pazili i uvažavali. Muž joj je, kaže, preselio prije nekoliko godina, a priča nam kako su fin brak imali.
– Kad sam se udala, zatekla sam kuću punu čeljadi, 20 nas bilo u jednoj kući. Plaho me svekrva pazila, pa meni lakše bilo, a puno se radilo, svako je znao šta mu je posao. I sve se moglo, a danas niko nikog ne može. Ja sam porijeklom od Rogatice. Da nije bilo ovog belaja, moglo se fino živjeti, iz sela smo otišli u Srebrenicu, zatim su nas prebacili za Tuzlu. Sa snahom i unukom sam došla u Sarajevo, a ovdje su mi već bila dva sina oženjena – kaže nam Ferida.
Na pitanje kako je provela ramazan, Ferida kaže:
– Šućur Allahu, dž. š., fino, bolje nije moglo. Ponešto mi donesu za iftare, ponešto pripremim, ne može se puno ni pojest. Sama iftarim, neću nikom da smetam. Malešna sam bila kad sam počela postit, roditelji bi me probudi i naprave mi nešto lijepo za sehur, pa bi me sve miluj dok ja jedem. Lakše bilo i postit kad sam bila dijete, u snazi se bilo, a sada insan umoran, iscrpljen, stari se.
Sjeća se, kaže, ljepote ramazana u stari vakat.
– Ja sam dva rata preturila i sjećam se svega – kaže Ferida.
Ferida sa štapom u ruci ide na mukabelu i u džamiju makar na jedan vakat.
– Gledam malo ramazanske programe, učim, klanjam, idem u džamiju. Elhamdullilah, šućur Allahu, ja sam oživjela kako sam zapostila. Od tereta teško mi je hodat, ali da si prošao 90 dana, a ne 90 godina, opet dobro je ovo – kaže nam.
Kaže da će joj djeca doći na bajramski ručak, a uz pitu na sofri su nezaobilazne njene ružice.
– Bojte se Allaha, samo se držite Allaha, ničega drugog, sve će vam ići dobro. Rađajte djecu, ide i nafaka sa djecom. Imati hairli djecu najveće je bogatstvo, a imati kćerku to je kao veliki dobitak na današnjem vaktu. Namaz je najvažniji pa sve ostalo – savjetuje nas ova nana, te dodaje:
– Najpreče je biti dobar musliman, biti u islamu, biti dobar vjernik i onda ti ide u svemu. Možeš i da imaš i da nemaš, a kada dođe vakat, a ti nemaš i na to šućur čini, nemoj se kahriti. Šućuraj na svemu i na dobrom i lošem. Omladina da se lijepo ponaša, da lijepo žive, da se žene i udaju, pa da se uzajamno paze. Važno je paziti i familiju i žena muževu i muž ženinu, odmah je blagostanje i sve ti ide. Brak treba čuvati, poštuj njegovu majku i ona je njega rodila ko i tvoja majka tebe.
I dok nas ispraća na vratima, uči dovu da nas čuva, pa kaže: “Dođite poslije Bajrama kahvu da popijemo, a imamo još puno toga za progovoriti”.
