Bez obzira na vrijeme, 8. juni mi je uvijek težak

Fehim Gusic (1954-1992) – Bez obzira na vrijeme, 8. juni mi je uvijek težak – Na današnji dan prije 30 godina bio sam najuplašeniji šestogodišnjak na svijetu. Tog 08.06.1992. godine sam bio u zagrljaju majke skriven u podrumu zgrade dok su pucnjevi i eksplozije odjekivali haustorom. Psovke, udaranja,  galama, pucnjava

Bez obzira na vrijeme, 8. juni mi je uvijek težak

Fehim Gusic (1954-1992)

Na današnji dan prije 30 godina bio sam najuplašeniji šestogodišnjak na svijetu. Tog 08.06.1992. godine sam bio u zagrljaju majke skriven u podrumu zgrade dok su pucnjevi i eksplozije odjekivali haustorom. Psovke, udaranja,  galama, pucnjava…u meni strah koji je neopisiv. Imao sam osjećaj kao da sam napustio svoje tijelo i sve to gledao odozgo, od nekud s visine. Tada sam zadnji put vidio mog oca koji je kasnije strijeljan s 12 metaka dok su mu ruke bile vezane žicom iza leđa. Možda istom onom kojom su ga vezali taj dan dok sam sve to gledao.

To je bio jedini i zadnji put da sam se uplašio jer poslije toga malo šta se može mjeriti s tim.

To što sam imao samo 6 godina nije smetalo četnicima da me odvedu u logor.

Nakon nekog vremena smo pušteni i od tada počinje neki novi, drugačiji život o kojem bi se mogle napisati barem dvije knjige.

Bez obzira na vrijeme, 8. juni mi je uvijek težak.