Nazif Titorić je rodjen 02.05.1945. godine u Rogatici. Zarobljen je 08.06.1992. godine i ubijen od zlocinacke ruke zajedno sa grupom Bosnjaka. Njegovo tijelo je exhumirano tek 2000. godine a dzenaza obavljena 02.12.2000. godine na groblju Vlakovo.
Vječno voljen i nikad preboljen babo
Vječno voljen i nikad preboljen babo ?Nek ti dragi Allah podari lijepi Dženet i vječni rahmet ❤️??
Nazif Titorić je rodjen 02.05.1945. godine u Rogatici.
Zarobljen je 08.06.1992. godine i ubijen od zlocinacke ruke zajedno sa grupom Bosnjaka. Njegovo tijelo je exhumirano tek 2000. godine a dzenaza obavljena 02.12.2000. godine na groblju Vlakovo.
Iza Naske su ostali supruga Ramiza i kcerke Selma i Alma.
Neka mu je vjecni rahmet.
Meni jedan od dragih tekstova od njegovog dobrog druga Sele Isakovica.
“Nasko Titoric je bio moj najbolji jaran.U svakom smislu,ali to ne znaci da sam subjektivan u recenicama koje slijede.To ce potvrditi svi Rogaticani ma kog nivoa,intelektualnog,socijalnog,gradjanskog bili.Bio je naprosto COVJEK.U njegovoj skracenoj biografiji fali da je bio pionir,mastar,altruist,covjekoljubac,spreman uvijek, bez kompromisa i predrasuda – POMOCI.Osim sto je bio vrstan majstor “za sve” od vodovoda,bravarije,elektrike,limarije do elektronike,bio je i vrstan poznavlac tajnih brava,arheologije,oruzja,numizmatike,eksploziva i detonirajucih sprava svih vrsta.A bio je i sportist od glave do pete.Mogao je roniti preko minut u hladnim virovima Rakitnice,probiti led pa se kupati,mogao je ponijeti za trojicu,mogao je danima planinariti,golim rukama ribu loviti,iz rusevina vaditi unesrecene,golim rukama gasiti razbuktale pozare,mogao je preko pedest puta darivati vlastitu krv,preko trideset puta ucestvovati na omladinskim radnim akcijama i isto toliko udarnickih znacki donijeti,mogao je preko dvadest puta biti ucesnik omladinskih sportskih igara Tromedje i biti,zasigurno,najomiljniji ucesnik u istoriji.Znali su ga svi : od Uzica,Prijepolja,Novog Pazara,Mostara,Gorazda,Arilja,Bajine Baste,Foce.Kao tehniko KUD-a bio je poznat od Plava,Berana,Bijelog Polja do Cajnica . 1992.godine ga zatice i agresija na BiH,i u tim dzehenemskim vremenima Nasko pokazuje svoju ljudskost pokusavajuci zastiti svoje sugradjane i njihovu imovinu. Nazalost Nasko je o svima vise mislio nego o sebi. Mislio je, kao sto bi trebalo i normalno biti, da ne treba nicega da se boji jer nista lose u svom zivotu nije uradio niti je prema kome nekorektan bio. Nazalost Nasko nije shvatio da u losim vremenima logicna razmisljanja ne vrijede i obicno je sve suprotno od onog sto sto se logikom naziva. I kao takav je odredjen za METU,takvi ne trebaju nikom i zavrsice u paklu Paklenika.Proklet bio onaj ko se odluci na takav korak,proklet do kraja svijeta,to je jedino sto mogu danas uciniti,i moliti se za dusu naseg dobrog Naske.
Radio je Nasko u “Tehnotransu”,TPR-u,”Drini”,”Standardu”,”Roteksu” i u svakoj firmi ostavio svoj trag.Rat ga je docekao na volonterskoj duznosti domacina sportskog centra,sa koliko je ljubavi kosio travu,cupao korijenje,valjao teren koji se sa “baklavama” ,koje je Nasko vjesto oblikovao, nisu razlikovali od Vemblija,sadio cvijece i drvece sa svojom Selmom i Almom.
Nije bilo boljeg od njega.
Neka mu je lahka bosanska zemlja i vjecni mu rahmet.
S dubokoim postovanjem,tugom i sjecanjem ,njegov Sele.”