Kada sam krajem 2019. godine počeo sa istraživanjem o historijatu sela Osovo, te prikupljanju dokumentacije za knjigu o mojim precima i rodoslovlju prezimena Pleho, naišao sam na jedan veoma zanimljiv historijski podatak.
PLEHIĆI – OSOVO 04.06.2022.
Veoma zanimljiv historijski podatak
Kada sam krajem 2019. godine počeo sa istraživanjem o historijatu sela Osovo, te prikupljanju dokumentacije za knjigu o mojim precima i rodoslovlju prezimena Pleho, naišao sam na jedan veoma zanimljiv historijski podatak.
U Opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, u nahiji Borač, pored ostalih, navedeno je i selo Dolnja Osova (Donje Osovo). Prema navedenom Popisu kopletna nahija je brojala 4.563 domaćinstva, od čega muslimanskih 4.544 i 19 nemuslimanskih, što u procentima znači 99,58% muslimani i 0,42% nemuslimani. Selo Donje Osovo brojalo je 36 domaćinstava i sva su bila muslimanska.
Stanovništvo se, pored ratarstva i stočarstva, bavilo i pčelarstvom. U dokumentima kojima raspolažemo, na mjestima gdje su stanovnici imali pčele i gdje se proizvodio med, redovno je evidentiran porez na košnice odnosno ušur od pčelinjih košnica (ušur tur. öşr i öşür je opći naziv za naturalni porez na proizvode od poljoprivrede, vrtlarstva, vinogradarstva, pčelarstva i rudarstva, a iznosio je desetinu od vrijednosti proizvoda za određenu godinu). Kanunnama Bosanskog sandžaka iz 1565. godine pokazuje kako je za svakih deset košnica država uzimala ušur u vrijednosti jedne. Ako je vlasnik imao manje od 10 košnica, onda je za svaku plaćao po 1,50 akči, što govori da je vrijednost jedne košnice u to vrijeme iznosila 15 akči.
Plehići, 2022. godina, pčelinjak sa košnicama mog amidže Nusreta i njegovog zeta (mog ahbaba) Edina i naravno, mojim košnicama. Nastavak stoljetne tradicije naših dobrih predaka.