Meho Džebo je kazao da je sa drugim ranjenicima u julu 1995. napustio Žepu, ali da su zaustavljeni na području Vlasenice i prebačeni u drugi autobus sa grupom starijih ljudi, koji su ranije bili izdvojeni. Naveo je da su, umjesto da nastave za Kladanj, odvezeni u Rasadnik u Rogatici, gdje je živio do rata.

– Došao je Tolimir… rekao je da uđemo. “Bili smo prinuđeni zadržati vas zbog neotpuštenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) s aerodroma Dubrave” – prisjetio se Džebo, dodajući da su potom dobili ćebad i spužve.

On je kazao da su u Rasadniku bili policajci Zoran Nešković, kojeg je poznavao iz viđenja, Milan Mijatović, Panto Pantović, Mišo Duvnjak, Nešo Đerić, Nenad Ujić, Nikolić zvani Franco, Pero Despet i jedan sa nadimkom Šijak. Prema njegovim riječima, Nešković je bio upravnik.

– Da li se predstavio i rekao samo da je upravnik ili je neko od policajaca rekao – kazao je Džebo.

On je naveo da je Despeta, koji je bio zamjenik, kao i Pantovića, od ranije poznavao, a da je imena drugih saznao tokom zatočeništva.

Svjedok je rekao da su im u početku dva puta dolazili doktor i medicinsko osoblje da im previju rane, a da su se kasnije sami snalazili.

Na pitanje o postupanju stražara, svjedok je rekao da je njega tukao samo Ujić.

– S obzirom na okolnosti, pozitivno mogu reći za Zorana, Pantu, Mišu i Peru, a ostali kako prema kome. Prema meni ni ostali nisu bili loši, osim Ujića – rekao je Džebo.

Naveo je da ga je Ujić udarao u više navrata i rekao mu: “Ti ćeš me, žuti, dobro zapamtiti!”.

Ispričao je kako ga je jednom bolio čir na želucu i kako je Pantović otišao da mu donese lijek, te mu je u sudnici izrazio zahvalnost zbog toga.

Ispričao je da ga je Ujić tada natjerao da zadigne majicu i bukovom letvom ga udarao u predjelu stomaka.

Kazao je da ga je Ujić jednom tjerao da udara drugog zatočenika, a kada je on to dobio, rekao je trećem da ga tuče.

– Sastavio mi je 15 dobrih šamara – naveo je Džebo.

On je svjedočio o većem broju slučajeva u kojima su Ujić, Franco i Đera tukli i maltretirali druge zatočenike. Svjedok je naveo da je za Mehmeda Hajrića i Amira Imamovića bilo rečeno da su pobjegli, ali da je poslije rata čuo da su likvidirani.

Džebo je kazao da je posljednjih nekoliko sedmica, pred odlazak na razmjenu u januaru 1996., promijenjen sastav straže zbog tuča, te da je čuo da je neko bio intervenisao.

Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet optuženi su po 46 tačaka optužnice za nečovječno postupanje, ubistvo i seksualno zlostavljanje počinjeno nad civilima u zatočeničkom objektu Rasadnik u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine.

Nešković je optužen u svojstvu komandira zatočeničkog objekta, a ostali u svojstvu stražara u Rasadniku, gdje je bilo zatočeno više od 40 muškaraca bošnjačke nacionalnosti s područja Rogatice, Žepe i Srebrenice.

Odgovarajući na pitanja Odbrana, Džebo je rekao da je u Žepi bio u rezervnom sastavu policije. Potvrdio je da u Žepi nije bilo puno ljudi koji su imali uniforme za službu. Svjedok je kazao da je Nešković u Rasadniku bio do tri-četiri sata poslijepodne, a da su se maltretiranja dešavala obično nakon večere.

Na pitanja Ujićevog branioca Veljka Ćivše, potvrdio je da je Ujić bio korektan prema njemu tokom obavljanja radova na Borikama, kao i da mu je jednom donio cigarete koje mu je bio poslao jedan čovjek.

Suđenje se nastavlja 26. septembra.