Enes Pašić je ispričao kako su na području Rogatice 1992. godine živjeli njegovi roditelji i dva brata – Mujo i Esad. Esad je iselio u Rakitnicu, a kada je to selo palo, u bijegu je pošao prema Goraždu. Svjedok je kazao da ne zna šta se dalje dešavalo.
Ujić: Svjedocili Enes i Hasib Pašić
Tomislav Batinić je ispričao kako je 1992. godine izabran za predsjednika Skupštine opštine Rogatica. U februaru je formiran Krizni štab, na čijem je čelu bio predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Sveto Veselinović, a Mile Ujić je bio predsjednik Izvršnog odbora. Batinić je rekao kako je Ujić kasnije otišao u Rogatičku brigadu, a odatle u Sekretarijat za narodnu odbranu.
Nakon što ga je tužilac Dževad Muratbegović podsjetio na iskaz koji je tokom istrage dao Tužilaštvu Bosne i Hercegvoine, Batinić je potvrdio da je Ujić od maja 1992. godine bio načelnik Štaba Rogatičke brigade i da je s te pozicije referisao na sastancima Kriznog štaba, dodajući kako je na toj poziciji bio do kraja septembra 1992. godine.
Ispričao je kako je u srednjoj školi u Rogatici bio sabirni centar koji je bio aktivan do augusta 1992. godine, a u prostorijama su bili uglavnom građani bošnjačke nacionalnosti. Sabirni centar je formiran kako bi se sačuvali građani, jer je u gradu došlo do sukoba. Rekao je da je na području “Rasadnika” u junu 1992. godine u pravcu Sokoca formiran vojni zatvor.
Dodao je da je kao predsjednik Skupštine opštine Rogatica imao saradnju s Rogatičkom brigadom, koja je imala svoj sistem hijerarhije i komandovanja.
Branilac Ujića, Mile Bogdanović, pitao je Batinića da li je on vidio dokument komande Rogatičke brigade kojim se Ujić postavlja za komandanta, na što je svjedok odgovorio da nije, ali da je Ujić – kao komandant – dolazio na sjednice Izvršnog odbora. Bogdanović je pitao da li se Ujić predstavljao kao načelnik Štaba, na šta je Batinić odgovorio da je to čuo iz naroda.
Ujić je optužen da je 2. augusta 1992. godine komandovao grupom od 50 pripadnika Gučevske čete u napadu na rogatičko selo Kozadre, a na teret su mu stavljena ubistva, ranjavanja, prisilno preseljenje, zatvaranja i druga djela nad licima bošnjačke nacionalnosti.
Svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine koji nisu saslušani tokom istrage su, nakon prigovora advokata Odbrane, svjedočili na okolnosti potvrde o smrti najbližih članova svoje porodice.
Enes Pašić je ispričao kako su na području Rogatice 1992. godine živjeli njegovi roditelji i dva brata – Mujo i Esad. Esad je iselio u Rakitnicu, a kada je to selo palo, u bijegu je pošao prema Goraždu. Svjedok je kazao da ne zna šta se dalje dešavalo.
“Našli smo ga 1998. godine i identificirali u Visokom. Na identifikaciji je bila njegova supruga. Neko je prepoznao neke od papira koje je imao. Kada je svedeno na minimum, doktori su odredili godine starosti. Ustanovili smo da je to on – zbog zuba i džempera“, rekao je Pašić.
Na pitanje advokata Odbrane da li može tvrditi da je Esad poginuo 2. augusta 1992. godine, Enes je odgovorio da ne zna “kada je bio tačno napad na Kozadre“.
Hasib Pašić je rekao kako je njegov otac otišao tražiti brata Mirsada na mjestu gdje su pretpostavljali da je ubijen na području Rogatice. Kazao je da je sreo jednog čobana, koji ga je odveo do leševa. Identificirali su ga 1998. godine u Visokom.
“Kod mog brata je bila vozačka od babe Selima u zadnjem džepu. Moj brat nije imao petice i šestice, a prednji zubi su mu bili dobri. Mi smo ga – po lobanji i tom dokumentu – uspjeli identificirati“, ispričao je Hasib detalje sa identifikacije iz Visokog 1998. godine.
Na pitanje advokata Odbrane, rekao je da je, najvjerovatnije, ubijen 2. augusta 1998. godine – kada je i zarobljen.
Suđenje će biti nastavljeno 20. oktobra.