Dan sjećanja na ubijenu djecu Goražda:
Ubistva djece događala su se u kontinuitetu, za zločine niko nije odgovarao
Prije tačno 31. godinu, 14.maja 1992., u Goraždu je počinjeno prvo ubistvo djece početkom agresije na ovaj grad, kada su u tadašnjoj ulici Sandžačkih brigade ispred zgrade ubijeni Mirsad Ćulov (15) i Selvira Suljović (16).
Nakon ovog datuma u opsadi dugoj 1.336 dana nastavljena su kontinuirana ubistva djece, a nakon tri decenije od užasnih događaja u Goraždu su, na inicijativu Amara Imamovića 14.maj proglasili Danom sjećanja na ubijenu djecu, a ovaj dan je i dan žalosti u cijelom kantonu.
Za majku četverogodišnje Amile Žunić djevojčice koja je ubijena 25. maja 1994. godine spomenik ubijenoj djeci u Goraždu je mjesto smiraja svih njenih emocija, neizmjernog bola, samoće i sabura.
“Amila je jedva čekala da krene u školu, bila je toliko znatiželjna i vesela. Znate kako je imala plavu kosu kao ona djevojčica sa čokolade Seka. Lijepo moje dijete, nedužno…Pričala bih vam danima o njoj, a ubili su je na dan mladosti. Sve ove godine teških iskušenja i gubitaka sam uspjela svladati. Ubili su mi jedino dijete, a ja sam hrabra, mogu doći ovdje, jer moramo pamtiti”, ispričala nam je majka ubijene djevojčice.
Roditelji ubijene djece zahvalni su institucijama što su odlučile da jedan dan u Goraždu bude posvećen ubijenoj djeci.
“Moj Haris bi danas imao 37 godina. To je odrastao čovjek, koji bi imao djecu, porodicu, posao. A ubijen je. Mi roditelji ovu bol proživljavamo svaki dan, ali kad nas nestane, generacijama koje dolaze mora neko pričati i zato mi je drago da konačno ima ovaj dan, za našu ubijenu djecu”, kaže Mirsada Čaušević.
Zajedno sa brojnim građanima i zvaničnicima ostavili su cvijeće na spomeniku i uputili molitvu, a svi zajedno su prisustvovali tribini u organizaciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava univerziteta u Sarajevu na kojoj su govorili stručni saradnici Muamer Džananović i Ermin Kuka.
Zločini bez kazne
“14. maja 1992. kada je počinjeno prvo ubistvo djece u gradu agresori su krenuli u žestoku ofenzivu s ciljem da “očiste Goražde” kako navode u dokumentima, a u tome su učestvovale snage iz Čajniča, Foče, Rudog i Užičkog korpusa.Usljed tih operacija počinjeno je i prvo ubistvo djece u gradu kada su ubijeni 15-godišnji Mirsad Ćulov i 16-godišnja Selvira Suljović. U tom zločinu ubijen je i Adem Hubanić (1963), a ranjeni Selvirin brat Saudin (1983) i njen otac Ibrahim (1932). Selviri je tokom agresije ubijena majka. Tokom napada na Lozje 22. maja 1992. u kojem je među desetinama žrtava bila i djevojčica 11- godišnja Advira Šahman, jeste i činjenica da su u tom zločinu ubijeni Selvirin daidža i daidžić Bogdanić Mehmed (1943) i njegov sin Senad (1966). Selvirin brat Saudin je prebačen u Užice gdje nije adekvatno liječen”, kazao je Džananović.
Tokom opsade Goražda je ubijeno najmanje 120, a ranjeno 428 djece. Džananović ističe da je važno istaći da su među 149 djece čija su imena ispisana na spomen obilježju i djeca koja imaju direktnu ili indirektnu vezu sa Goraždem, ali su ubijana i na prostorima drugih općina.
“Ja ne želim govoriti i djeci kao broju, već kao nekome koga trebamo da se sjećamo i razmišljamo o tome ko su ona bila, zašto su ubijena, ko im je još ubijen u porodici, kako su se zvali, kako su izgledali. Da pored njihovih porodica i srodnika i mi razmišljamo bar ovog 14. maja, jednom u godini, o tome koliko bi godina danas imali, čime bi se bavili, kako bi izgledali, da li bi imali svoju djecu – sve su to pitanja koja postavljaju njihovi roditelji sami sebi. Pitajmo se barem jednom u godini šta smo učinili za njihove roditelje, srodnike, srodnike svih žrtava.Traume koje su oni preživjeli su transgeneracijske i mi kao zajednica moramo da budemo svjesni toga”, poručio je on.
Nadležnim institucijama uputio je inicijativu da se konačno formira i profunkcioniše Udruženje roditelja ili srodnika ubijene djece.
“Pored memorijalizacije ovih zločina društvo bi imalo interes da njihovim okupljanjem lakše prepozna različite potrebe tih porodica. Također, nadležni predstavnici vlasti trebaju uputiti hitan zahtjev kantonalnim i državnim pravosudnim organima, primarno Državnom tužilaštvu s pitanjem na kojim istražnim radnjama se radilo i na kojima se trenutno radi kada su u pitanju zločini nad preko 550 ubijene i ranjene djece u Goraždu tokom opsade, te zašto niko nije odgovarao za te i druge zločine u opsadi”, kazao je Džananović.
Muzej ratnog djetinjstva
Tokom tribine naglašen je značaj Muzeja opsade Goražda, kao memorijalno-edukativnog centra na sve zločine počinjene u Goraždu, ali i u Podrinju tokom 1992-1995, ali i ranijih historijskih perioda.
“Najmanje što ova ubijena djeca zaslužuju jeste Spomen soba ili Muzej ratnog djetinjstva. To bi mogao biti muzej sjećanja na njih, ali i razoreno djetinjstvo sve djece koja su i preživjela opsadu. Svakako bi bilo dobro da sekroz iduća sjećanja na ovaj dan sjećamo i ubijene djece u gornjem Podrinju, Podrinju uopđe i Bosni i Hercegovini, pa će neki od prijedloga na memorijalizaciji i sjećanju na ovu djecu ići i u tom pravcu”, kaže Džananović.
Povodom Dana sjećanja na ubijenu djecu Goražda u gradskoj galeriji je postavljena izložba skulptura “Majka” autora Jakuba Hubjera.