Hasna Vatreš rođena je 1949. godine. Učiteljsku školu završava u Sarajevu. Radila je kao učiteljica, knjigovođa i nastavnica maternjeg jezika u okolini Olova i u Olovu. Od maja 1995. g. u opkoljenom i porušenom Olovu organizuje nastavu u podrumskim prostorijama i improvizovanim učionicama kao direktorica Osnovne škole „Danijel Ozmo“ Olovo. Nakon četrdeset godina rada odlazi u penziju, kada se okušava i na knjževnom polju, pišući prvu knjigu svog života autentičnih događaja i likova, što ima i dokumentarnu notu.
Učiteljica je djelo u kojem Hasna, kako kaže u predgovoru pokušava zagrliti svoja sjećanja i sačuvati ih. U njima nisu samo oni sa kojima nisam više, u njima sam i ja kakva nikada više neću biti.
Sead Hadžiabdić o ovom djelu kaže: Ova knjiga će svjedočiti o vrijednosti naše bosanske žene, njenim vrijednostima i sposobnostima da bude uspješna majka, supruga, domaćica, uspješna direktorica, aktivna u politici – vijećnica, aktivan sudionik raznih društvenih i kulturnoh događanja, a iznad svega cijenjena i poštovana.
Hasna sve što joj se dešava u životu prihvata, i daje sve od sebe da bude najbolja u onome gdje je dobila povjerenje, čak i kada u nedostatku mjesta za nastavnicu radi u računovodstvu, ona to radi sa dušom, i uči sve nas kako se treba odnositi prema onome što nam je povjereno.
Njena sjećanja obiluju neizbrisivim slikama, kaže profesor Imširović, dijete koje pada preko izlizanih i ogoljenih žila na putu, pa ustaje, briše ruku o ruku i prihvata nenu za dimije kako bi nastavili put, na najbolji način govoroi o životnoj filozofiji autorice. Duboko je svjesna da su padovi i ustajanja životna neminovnost.
Knjiga je popraćena fotografijama iz privatnog Hasninog albuma, te nas one još više i dublje uvlače u tekst, i čine da sve događaje iz Hasninog života i mi ponovo proživimo sa njom, a pored fotografija tu su i prava imena onih ljudi koji su prvo na srednjoškolku, zatim na učiteljicu ostavili najdublji utisak, te će mnogi pronaći upravo svoje ime negdje na stranicama ovog djela, i prisjetiti se nečega davno prošlog ali zapisanog, pa će ono ostati upamćeno.
NAZIF ZIMIC