Ibrahim-efendija Hodžić – 1941.godine diplomira u Sarajevu a iste godine doživljava veliku tragediju u svojoj familiji
“Ibrahim-efendija Hodžić rođen je 16.12.1916.godine u Godomilju kod Rogatice. Sin je mula Zejnil-efendije i Derviš-hanume. Rastući u imamskoj i učenoj porodici u kojoj su, još za njegova života, otac Zejnil, amidža Mujo i brat Abdulah bili imami, blisko upoznavanje sa islamskim naukama Ibrahima je pratilo još od djetinjstva.
Osnovnu školu je završio na Borikama 1928.godine, a Šeriatsku gimnaziju u Sarajevu 1937. Višu šeriatsko-teološku školu u Sarajevu (VIŠT) , zajedno sa Kasimom Hadžićem i Vehbijom Hodžićem, Ibrahim-efendija završava 1941.godine. S njima će Ibrahim-efendija i nakon studija ostati u vezi, povremeno se dopisivati i razmjenjivati mišljenja o raznim islamskim temama i pitanjima.
Diplomu mu nakon uspješno položenog diplomskog ispita, potpisuje rektor dr.Šaćir Sikirić, a u zaglavlju diplome piše Nezavisna država Hrvatska. Viša islamska šeriatsko-teološka škola u Sarajevu ovu diplomu izdaje Ibrahimu Hodžiću i ‘priznaje mu višu islamsko šeriatsko-teološku spremu ravnu fakultetskoj spremi.’
Nažalost, iste godine Ibrahim Hodžić doživjet će veliku tragediju u svojoj familiji.
U četničkom pokolju stradali su mu: otac, dvije sestre, brat sa suprugom i četvero djece, dvojica amidža i desetine bližih rođaka.
Ibrahim i njegova sestra Hatidža preživjet će jer se tada nisu nalazili u Godomilju. Poslije toga uslijedila je teška psihološka kriza u životu Ibrahim-efendije.
U svom djelu “Četrnaesto stoljeće” on će detaljno iznijeti stravične slike tog masakra nad muslimanima Rogatice. Sebi je tada postavljao pitanje:” Kako je Bog mogao to sve dopustiti, da dijete u bešici bude ubijeno?” To je također opisao u svojim rubaijama: “A najmlađe se smijalo zločincu u lice, gnusobo najveća…”
Nije mogao razumjeti i dokučiti razlog zašto je to učinjeno. Iako je tu krizu brzo prevazišao, posljedice su ostale do kraja njegovog života. Dugo vremena je imao migrenu i navečer nije mogao spavati. U kući nije smio ostati sam. Supruzi Halidi, s kojom je u brak ušao 1947.godine, rekao je da se više nikada neće vratiti u svoj rodni kraj. Ona mu je tad bila veliki oslonac i snaga, što je i opisao u svojoj prvoj rubaiji.”
Knjiga “Tumačenje Kur’ana u djelu Ibrahima Hodžića”
Autor Muhamed Okić
