DVADESET I DEVET GODINA OD POSTROJAVANJA/DEFILEA 4. MUSLIMANSKE SLAVNE BRIGADE, U JABLANICI I ROĐENJA NAŠE RAHMETLI KĆERKE NUDŽEJME – NAŠEG SINA
Devetog februara 1995. godine, četvrtak, ujutro, sve je bilo spremno za pokret pripadnika 4. Muslimanske slavne brigade i materijalno-tehničkih sredstava iz Kasarne Radešine u pravcu Jablanice, gdje je u 10.00 po naredbi Komande 4. Korpusa bilo planirano svečano postrojavanje Brigade.
Sve je bilo spremno osim mene koji sam sa strahom čekao poziv moje hanume Fatime, koja je posljednjih nekoliko dana bila u išekivanju poroda.
Tih sam joj dana govorio: “Molim te, nemoj se samo poroditi 9. februara!” A ona bi odmahnula glavom i kazala: “Kao da ja mogu birati!”
Ispred Konjičke Medrese, gdje smo stanovali to jutro sam ostavio dežurnog vozilo i vozača. U 07.30 me zove hanuma i kaže: “Molim te, dođi odmah, jer su mi učestali bolovi!” Komandu za pokret u Jablanicu preuzima moj zamjenik Nail Memić, a ja pravac Medresa, vozim hanumu u Ratnu Bolnicu Konjic, čekam u hodniku, a u 09.15 izlazi sestra i “išče muštuluk”, govoreći: “Rodila Vam se zdrava kćerka!” Pitam je: “Kako su i hanuma i beba?” I za njom ulazim u Salu u kojoj su bile moje Ljepotice; poljubim hanumu i primirišem moju Nudžejmu – moga Sina, poselamim ih i brzo za Jablanicu.
Poslije mi rekoše da nisam nikako smio ući u Salu. Pitao sam ih što mi nisu to kazali, a oni će u glas: “Ma ko da ti kaže da ne možeš ući, kad’ si bio strašan!” A moji saborci znaju najbolje da im nikada nisam bio “strašan i ljut”! Na plato ispred Muzeja u Jablanici sam stigao nekoliko minuta prije 10.00.
Kada me ugledao general Ramiz Dreković, komandant Korpusa da dolazim posljednji, upita me: “Efendija, gdje si ti do sada?” A ja ću sav ponosan i sretan: “Prije nepun sahat mi se u Konjicu rodila kćerka! Gospodine generale i bez mene je sve spremno za postrojavanje” Uslijedilo je čestitanje, postorojavanje, raport, smotra, govori, podne-namaz džematile…
Jedne od najljepših fotografija Brigade su upravo zabilježene toga dana.
Brigada je rasformirana u ljeto 1996. godine, ali ostalo je Udruženje 4. muslimanska slavna brigada Konjic da baštini sjećanje na herojske dane Brigade….
Moja kćerka Nudžejma – moj Sin je preselila na Bolji svijet prije tri godine i dva i po mjeseca, a ostao je hvala Allahu njen sin, naš unuk Hamza da nenu i đedu nasmije, rasplače…
Naši su životi puni radosti, tuga, sjećanja, iskušenja, padova, ustajanja, uspravljanja, nadanja…
A samo Allah zna do kada…
A nakon smrti, u Berzahu susreti sa našim umrlim, Kijamet i inša-Allah Firdevs!
