OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO
Samo nek’ nije kako treba
Nakon pedesetak godina i smije mi se i plače. Dječurlija, moja raja, gotovo svako šesto je od obuvanja opanaka, čizmica ili polovnih patika pravilo komediju. Ode u školu i vrati se, a ne skonta da je lijeva na desnoj, a desna na lijevoj nozi.
Sad kontam – nikad lopta po golu – 45 stepeni udesno i pravo na Rakovac. S druge strane u njivu Žigića ili se otkotrlja pred pušnicu Avdića. Učitelj galamio, vezano raznobojno pletivo – jok, rezultat tanak. Jedna noga hoće u Purtiće, a druga u Stoborane. Da bijaše onih “japanki” , brže bi se naučilo – točno se zna gdje veliki prst liježe.
Baš je bilo zanimljivo biti dijete prije pedeset i kusur godina. Mnogi doživljaji liče na dobro uštimane kadrove “skrivene kamere”.