Prilikom nedavne posjete našoj Tidži Delija a povodom tragedije koja je zadesila njenu porodicu, nekako se spontano rodi ideja da je zijaretimo u mjesecu ramazanu da bar jednu noć ne bude sama, da bar jednu noć iftari sa svojima. Brzo smo dogovorili datum koji odgovara svima i tako smo je zijaretili sinoć 28.3.2024 godine.
Ramazan između ostalog služi i za održavanje i poboljšanje međuljudskih, prijateljskih, porodičnih odnosa, pa i onih odnosa koji nas vežu sa mjestom porijekla, mjestom prijeratnog življenja, sa Rogaticom. Tako su našu Tidžu sinoć posjetili Rogatičani Neska, Haris, Nerma, Mustafa i Samija.
Kada negdje u dijaspori stupimo u domove naših dobrih, plemenitih Bošnjaka i Bošnjakinja, muslimana, osjetimo miris Bosne. Naše čestite majke, sestre, Bošnjakinje, su Bosnu zadržale u svom domu, one svoju Bosnu, svoju čaršiju, svoju mahalu gaje u svojim skromnim domovima.
Tako smo i kod naše majke Tidže odmah na ulazu osjetili taj miris ramazana, miris naše bosanske čaršije, miris naših mahala, miris lepina, kadajifa, pita, tope, raznih bosanskih ukusnih jela i ono najvažnije miris dobrodošlice.
ALLA HUMA INI LAKA SUMTU VA BIKA AMANTU VA ALA RIZKIKA AFTARTU – “O, moj Gospodaru, ja sam postio za Tebe, ja vjerujem u Tebe i ja se iftarim nafakom od Tebe”
Poslije iftara se kahvenisalo uz kadajif, baklavu i priču o svim skorašnjim nemilim događajima, o oporavku Hamde o Rogatici i Rogatičanima…..
Da vas Allah dž.š. nagradi za vas trud i zahmet, što ste me posjetili, da vam da svako dobro, zdravlje, sreću, poveća imetak. Ponovila je nekoliko puta.
Pa zar nam treba nešto bolje od toga. AMIN.
Poselamismo se uz dogovor da ovo postane tradicija, odnosno da Tidžu u svakom narednom mjesecu Ramazanu zijaretimo i iftarimo sa njom ako Bog da.
