𝐏𝐨𝐬𝐣𝐞𝐭𝐚 𝐡𝐞𝐫𝐨𝐣𝐬𝐤𝐨𝐣 𝐙̌𝐞𝐩𝐢 𝐬𝐚 𝐧𝐚𝐬̌𝐢𝐦 𝐆𝐚𝐳𝐢𝐨𝐦 𝐢 𝐳𝐥𝐚𝐭𝐧𝐢𝐦 𝐋𝐣𝐢𝐥𝐣𝐚𝐧𝐨𝐦 𝐌𝐮𝐝𝐞𝐫𝐢𝐬𝐨𝐦 𝐞𝐟. 𝐇𝐚𝐥𝐢𝐥𝐨𝐯𝐢ć𝐞𝐦
Članovi Omladinskog udruženja Tempo kao i prijatelji Tempa dana 09.06.2024. godine krenuli su autobusom put Žepe. Krajnja destinacija bilo je selo Slap i vožnja po Peručaćkom jezeru.
OU Tempo je i do sada posjećivao Žepu, ali ovog puta razlog posjete je bio odmor, druženje i upoznavanje prirodnih ljepota Žepe, kao i upoznavanje sa kulturno – historijskom ostavštinom ali i sa sadašnjim stanjem tog područja.
Neki će reći da su prijatelji kradljivci vremena, a mi mislimo baš suprotno. Najbolje je vrijeme pored roditelja i porodice ono vrijeme provedeno s osobama koje cijenite, volite i koje su vam drage. Upravo, ovo druženje je rezultat našeg stava. Jedan od dokaza je i jedna osoba, koja nam se pridružila na ovom putu. Naš gazija, Nezim Halilović Muderis dijelio je sa nama put do Žepe i nazad.
Prolazeći kroz zelene predjele istočne Bosne upoznavali smo Domovinu i kroz neke do tada nepoznate detalje. Saznali smo i kako su sarajevska naselja Koševo, Jezero ili Bistrik dobili baš takva imena ali i neke detalje vezane za Zimske olimpijske igre kao i prirodnogeografske i društvenogeografske odlike Žepe.
Put koji nas je vodio kroz živopisni krajolik, na kojem su se smjenjivale četinarske šume i prostrani pašnjaci doveo nas je do prvog odredišta. Prva lokacija koju smo posjetili bilo je selo Podžeplje. Selo podno planine Žep na kojoj se nalazio centar veze bivše JNA. U selu smo zatekli Ismeta ef. Bećara, imama džamije u Podžeplju. Ef. Bećar upoznao nas je sa pomenutim selom. Osvrnuo se na period agresije, ali i sa aktivnostima koje se provode na ovom prostoru zadnjih godina.
Put smo nastavili šumom obavijenim uskim asfaltnim putem i ponovo se zaustavili kod šehidskog obilježija na lokaciji Budučin potok. Nakon kraćeg odmora, nastavljamo dalje i nakon par minuta vidimo Žepu s njenim brojnim selima. Stajemo kod džamije koja nosi ime po žepskom heroju Mehmed ef. Hajrić. Tu nas dočekuje glavni imam u Žepi, Elvedin ef. Selimović. Nakon kratkog osvrta na Žepu nekad i na Žepu sad, krećemo prema čuvenom mostu i manje poznatoj Redžep – pašinoj kuli. Kula je zapaljena za vrijeme agresije, a obnovljena u vremenu kada se pandemija gotovo više nije ni pominjala u medijima. Na kratko obilazimo kulu i makadamskim putem spuštamo se prema mostu. Nakom nekoliko minuta ispred naših očiju uokviren u gusto zeleno rastinje ukazao se poznati most na rijeci Žepi. Zub vremena ga je načeo, tako da sad sa drvenim ortopedskim pomagalima čeka neko bolje vrijeme, vrijeme kada će neimari sanirati rane koje su vremenom nastale.
Toplo i sparno vrijeme prati nas u našem povratku prema dzamiji gdje klanjamo podne i ikindiju namaz. Poslije namaza, kratak vaz održa nam je bivši profesor Gazine medrese Ahmed Halilović.
Zahvaljujemo se ef. Selimoviću i prof. Haliloviću i nastavljamo sa upoznavanjem Žepe. Miris poljskog cvijeća nas prati do korita Žepe i najizdašnijeg njenog izvora, izvora kod Šakirinog mlina. Svježa voda ublažava posljedice sparnog vremena i olakšava povratak do autobusa koji nas čeka ispred džamije.
Vozač, hadžija iz jednog žepskog sela nas uzanim i krivudavim putem spušta do jezera. Autobus u njegovim rukama pretvara se u dječija kolica kada savladava zavoje od 180 stepeni uzanog puta.
Na jezeru nas dočekuje domaćim s pripremljenom ribom i piletinom. Ručak zaokružujemo bosanskom kahvom, a mlađi članovi sokom. Dva domaćina ukrcavaju nas u motorne čamce i kanjonom Drine spuštaju blizu tromeđe općina Višegrad, Rogatica i Srebrenica. Tu pravimo zaokret i istim putem se vraćamo do Slapa. Svjež zrak, prijatan miris i smaragdno zelena boja rijeke učinili su da zaboravimo na sparinu. Zahvaljujemo se na svemu domaćinima Nezimu i Mesudu, i ponovo se prepuštamo Hadžiji u našem povratku u Šeher.
Pred dolazak u Sarajevo predsjednik Emir nas obavještava o vremenu i lokaciji za novo druženje. Svi oni koji žele novo druženje, imaju dovoljno vremena da dobiju „odobrenja“ ili potrebne „vize“, nadležnih službi u svojim domovima. 
Stižemo u Vogošću i rastajemo se uz selame i planove za inšallah nova okupljanja.
