MUJO MUŠANOV
Otišao je još jedan koji je istinski volio Istok. Jučer smo obavili dženazu našem Muji Dizdareviću na seoskom groblju Vrtače-Žepa. Čovjeku koji je od svog rada sagradio prelijepu kuću sa dvorištem na temeljima očeve kuće. Višemjesečnim boravkom Mujo je održavao svoje imanje a posebno je uživao družiti se i razgovarati sa komšijama. Tako je njegova kuća bila “kuća sjela”. Mislim da nema ni jednog insana koji živi u ovom našem kraju da nije bio bar jednom na sjelu kod Muje. O njegovom čojstvu govori i njegova dženaza i sila naroda koji se okupi na dženazi.
…
Idem prema Gođenjima i gledam, kolona vozila piči zaprašenim makadamskim putem. Žurimo. Svi neđe žurimo. Ja inače sa dženaze obavezno svratim na kahvu da s jaranima koju progovorim o rahmetliji. Sad sam i ja žurio jer ovaj što je sa mnom, moj dobri brat Sale, žuri. Mora u Sarajvo, sutra će na posao a djete u školu.
I tako žurimo cjelog života tamo gdje “nam se ne ide” al “idemo jer moramo” a kada dođe vrijeme da budemo tamo gdje volimo onda nas više nema. Obično nad dovezu, smjeste u vječnu kuću i žurno odu.
…
Molim Allaha, svemogućeg, najvećeg da mom rođaku Muji Mušanovom, podari dženet koji je obećao teško bolesnim a i gazijama bosanskim a meni da da raspoloženje da dok hodim ovim šumama bosanskim osjetim njegovo prisustvo u svemu što je volio i da ga se sjećam u dovama.
…
Allahu moj vraćaj nas na Istok bar mrtve kada ne dođosmo živi, neka bar tako svjedočimo da postojali smo, i mi i očevi i đedovi naši…
Pise: Hurem Šahić
