Nas dvojica smo od tvog rođenja jedna duša koja živi u dva tijela

PISE: SEAD PESTO

23 juna 2004 godine rodio se moj prvi sin. Dobio je ime Isa, po božjem poslaniku Isa a.s. Znate svi priče o teškom životu i iskušenjima koja su pratila život božjeg poslanika. U hrišćanstvu je to Isus i u vjerovanju je mučenik koji je imao težak ovozemaljski život. Ipak Isa je bilo jedino ime koje je ovo dijete trebalo i dobio ga je. Ne mogu objasniti smo odlučili da naše prvo dijete dobije baš to ime ali mi uopste nismo razmišljali o drugoj opciji.

Isa je bilo ime koje mu je pripadalo. Prošle su godine, sad je to već veliki momak s kojim dijelim svaku minutu, svaki dah i svaki otkucaj srca. Taj neobični tajnoviti ljepotan napunio je juče 20 godina. Nije više mali dječak, prekucali smo to prije nekoliko godina i od danas zapravo prelazimo u jednu novu dimenziju. Onu kad se prekuca “cvancika”

Znam da on zna da ga mi volimo najviše na svijetu. Jednostavno znam da zna, osjetim to cijelim svojim bićem. Dijete je to ljubavi, čiste iskrene, moje najveće do tad i sve mi je tad zaista bilo bajkovito…

Ponoć otkucava i čudan je nekako osjećaj u mom srcu. Kao i uvijek nadam se boljim i sretnijim danima, jednostavno funkcionišem samo tako. Bilo bi lijepo da nekako izguramo sve ono što nas je lomilo sve ove godine i da natjeramo taj tvoj AUTIZAM da nestane. Znam da samo Gospodar odluč̣uje o tome, da je milostiv i da će biti onako kako je zapisano. A šta piše, ne znam i ne mogu uticati na to. Molim ga da pomogne, olakša, otvori puteve. Imamo toliko toga za reći jedan drugome i mi se jednostavno moramo ispričati prije nego ja odem na drugi svijet. Ne žuri mi se naravno ali spreman sam ujutro ili bar mislim da je tako. Ako i ostane ovako to ne može promijeniti moju sreću i ponos na naše vrijeme za sve ove godine koliko imam uz sebe. Ništa ne može umanjiti ono što osjećam prema tebi jer te volim onako kako se vole samo specijalne duše i to može shvatiti samo onaj ko zna koliko je ta moja ljubav velika. A on zna i vidi sve. To je ljubav u kojoj se ne priča riječima, pogledima se jasno da vidjeti svakome ko je nas dvojicu ikad vidio zajedno.

Nekad baš boli to što često ne spavaš noću, što nekad plačeš,uznemiren si zbog stvari koje ne razumiješ a osim zagrljaja nemam načina da pomognem.

Ali ipak…. Ima neko ko nas sve čuva i drži sve to onako kako je on to odredio onima koje voli. Teško je i možda čak i nepristojno tako misliti ali ja sam oduvijek znao da me Bog voli. Bez obzira na dosta toga što za obične posmatrače i nije baš bilo lijepo za ove moje 54 godine. Ali na nogama smo i mozak radi. Meni je to dovoljno, srce još uvijek odlučuje i nikad do sad nije donijelo pogresnu odluku. Čak i ono zbog cega sam mislio da sam nešto uradio krivo, pokazalo se dobrim. Zato što vjerujem u dobro i uživam u svakoj Dunjalučkoj sekundi. Niko nikad mi ne može oduzeti nadu da će svaki novi dan biti bolji od prethodnog. Lakši i sretniji. I biće. Allah dželešanuhu brine o svima nama a posebno o tebi dragi moj Isa.

Nas dvojica smo od tvog rođenja jedna duša koja živi u dva tijela i tako ce ostati dok sam živ. Pokušavam svako jutro i svaki dan ući u tvoj um i tvoje misli i uspjeću tako mi Boga velikog. Kunem ti se sve dok hodam i dišem biću pored tebe. Da bih to mogao jasno je da moram biti jak, jači od svega što postoji. Čovjek mora prvo sebe voljeti onakvog kakav jeste i tek takav možeš voljeti sve ono što ti se dešava.

A dešavalo se svašta u ovih 20 godina. Bilo je teških dana, dana kad nista nije lijepo,dana kad nema radosti. Sreća je pa takvi dani brzo prođu. Jedan tvoj osmijeh razbije sve te oluje ili te puno volim pa mi se to samo čini. Nekad mi se čini da je Autizam jedino stanje na planeti za koje nema ozbiljne pomoći u svijetu današnje medicine. Ali mora biti i biće.

Nema bolesti ili stanja za koje nema lijeka. Odskora se pojavilo liječenje matičnim ćelijama kod djece s Autizmom i ljudi koji su probali kažu da se može pomoći i da su djeca značajno bolja nakon tih tretmana. Imamo još nešto za pobijediti i tjerati iz kuće pa idemo i u to uz božju pomoć.

Ja jednostavno ne mogu odustati od borbe. I ne smijem. Postoji ipak jedno stanje, jedna čarobna riječ koja se zove ljubav. Ona uvijek pobjeđuje. Uvijek. On voli one koji znaju da vole. Sretan rođendan dragi moj Isa i budi mi živ i zdrav još puno godina. Ljubim puno svog “profesora”.

Komentariši