Obilježena godišnjica pogibije Derviša Vražalice Sude i Muzafera Mešića

Učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća na spomen – obilježju i šehidskom mezarju u Buča Potoku obilježena je 31. godišnjica pogibije heroja odbrambeno – oslobodilačkog rata 1992.-1995. godine, boraca 2. viteške motorizovane brigade Derviša Vražalice i Muzafera Mešića.

Mjesec juni 1993. godine je za pripadnike 2. Viteške motorizovane brigade bio jedan od najtežih mjeseci. U bici za Mijatovića Kosu 12. juna 1993. godine, poginuo je heroj Safet Isović, a samo pet dana poslije i komandant Safet Zajko. Nakon sedam dana, 24. juna. 1993. godine prilikom utvrđivanja linije odbrane na Mijatovića Kosi, poginuli su i Muzafer Mešić komandant bataljona 2. Viteške brigade i Derviš Vražalica komandir čete prvog bataljona 2. Viteške brigade. Pretrpljeni gubici su bili veliki, ali ostao je ponos na hrabru žrtvu i borbu branitelja 2. Viteške motorizivane brigade.

Hećo Esad komandant prvog bataljona 2. Viteške motorizovane brigade živi je svjedok onoga što se desilo na današnji dan prije 31 godinu. I ove godine, kao i svake prethodne, bio je tu, da oda počast svojim hrabrim saborcima i podsjeti na njihovu žrtvu i doprinos u odbrambeno – oslobodilačkom ratu.

„Mi moramo da se sjećamo, da nije bilo tih ljudi ne znam šta bi se sa nama dogodilo. Bili smo goloruki, nenaoružani, slabo obučeni. Dočekali smo rat bez ičega i bili smo u veoma teškoj situaciji. Ja sam sudionik toga što se desilo na današnji datum prije 31. godinu i tog dana sam bio sa rahmetli Muzaferom Mešićem i Dervišem Vražalicom. Mi smo 12. juna 1993. godine zauzeli Mijatovića Kosu, a sve do 24. juna nismo uspjeli zbog velikih granatiranja i velikih borbenih dejstava na liniji 2. Viteške brigade oformiti svoju liniju. Tada je padalo po 5000-6000 granata na našu liniju u toku dana. Nije bilo dana da neko nije poginuo, nije bilo dana da neko nije ranjen. To su teški dani za mene kao komandanta bataljona, ali i za cijelu komandu 2. Viteške motorizovane brigade. Ove ljude ne smijemo zaboraviti, bilo je ovakvih ljudi mnogo i da njih nije bilo, ne znam šta bi se desilo sa Bosnom i Hercegovinom. Ovo su bile istinske patriote, istinski borci i oni su dali sve što se može dati za Bosnu i Hercegovinu, svoje živote“, rekao je Ećo.

Počast poginulim borcima 2. Viteške motorizovane brigade odale su porodica Mešić i porodica Vražalica, delgacija Općine Novi Grad Sarajevo, vijećnici Općinskog vijeća Novi Grad sa predsjedavajućim OV, predstavnici Udruženja 2. Viteška motorizovana brigada, predstavnici Koordinacije boračkih udruženja Novi Grad, saborci i prijatelji.

Komentariši