OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO
Odoh ja na Utješenac
Dobro je. Jučer sam završio kupljevinu u Polju. Poranio za zvijezda, svuk’o plašće prije obadova i osova, složio dva sijena i mogu danas na proslavu u Utješenac. Uprotivnom, mogao bih samo gledati u Gođenje, onako uprenase.
„Utješenac“ regionalni poligon za sve generacije, različite prohtjeve i ašikli-ciljeve. Amma, skucka se mahluk sa svih osam strana svijeta. Oni izdaleka dođu na dan ranije „da zauzmu mjesto“.
Cure se uozbiljile i jordame u katovima, ali ne smiju sjesti (mogu ih pogužvati), već cijeli dan na nogama. Momčići isforsirali frizure na razdjeljak ili (kako smo ih zvali) na juriš. Za sve je kriv Čola, on je bio simpatizer takve „zurke“. Ića i pića da probereš, skucka se nešto novca, nije „Utješenac“ svaki dan. Hladovine koliko hoćeš, ledene vode na pretek. Korito krcato gajbama. Sporta i muzike nije falilo, a svaku specifičnost je bilježio r.Izo Karić svojim fotoaparatom i mirnom rukom. Jesu fotke bile poskupe, pogotovo one u boji, ali je teže bilo iščekati kada će biti urađene i dostavljene na duboku trač-analizu.
Nije se plaho žurilo kući, ima igranka kod škole. Proslava se polako topi, ali svaka kuća u Gođenjima dobije ekipu na večeru. Ukratko se prepričaju doživljaji i na igranku. „Bekan“ neumoran, kolo se utrostručilo. Negdje pred prodavnicom oglasi se „tetejac“. Momci i zapjevaju pa po kajdi poznaš koji su Žepljaci, koji „Bure“, koji od Pjenovca, a koji iz Župe. Ljepota, to se doživi – ne opisuje se.
Ponoć je odavno prošla. Moram kući. Malo dremnuti i pravac Lađenik. Kositi od zvijezda do zvijezda i sam sebi prepričavati priču koja se desila četvrtog jula na Utješencu. Ne zove se džaba Utješenac – valjda će me bar malo utješiti … i nakon 32 godine.