Bh. olimpijac iz Atlante – Fahrudin Hodžić
Prije 28 godina na Olimpijadi u Atlanti zauzeo 12. mjesto i na zatvaranju nosio bosanskohercegovačku zastavu. Nekadašnji višestruki prvak bivše Jugoslavije. I danas aktivan u konkurenciji veterana, a i trener je u HK Bosna. Fahrudin Hodžić, istaknuti bosanskohercegovački hrvački as sa strunjača. Hrvanje je bilo i ostalo njegova najveća ljubav, mada to nije bio njegov prvi sport za koji se opredijelio.
„Kao dječak sam počeo u FK Sarajevo, na Koševu gdje sam odrastao, da bi 1975. godine u moju Osnovnu školu ‘Ahmet Fetahagić’ došli čuveni olimpijci Ivica Frlić i Momir Petković. Upravo njih dvojica su uticala na nas da se okrenemo hrvanju“, prisjeća se Hodžić.
Dakle, te davne 1975., sa 12 godina Fahrudin Hodžić počinje karijeru hrvača u Hrvačkom klubu „Bosna“.
„U to vrijeme nam je puno značilo kada smo dobili dresove USD Bosna, jednog od najboljih sportskih kolektiva u bivšoj državi. Ja sam već na prvom takmičenju, u konkurenciji pionira do 44 kilograma, osvojio prvo mjesto. Oda tada počinjem nizati uspjehe i poslije sam bio prvak u svim konkurencijama. Tri puta prvak bivše države u omladinskoj, a osam puta u seniorskoj konkurenciji. Dva puta sam bio prvak kao olimpijska nada, a na svjetskom kupu u Mađarskoj 1990. bio sam treći. Da nije bilo rata, sigurno bih bio učesnik Olimpijade u Barseloni 1992. godine, jer sam tada bio među pet jugo hrvača, a bio sam standardni reprezentativac punih osam godina“.
Hodžićeva riznica medalja je veoma bogata. Osvojio je preko 150 medalja na različitim domaćim i inozemnim takmičenjima i turnirima. I u periodu agresije na našu zemlju, bio je aktivan, te u tom periodu nastupao na različitim turnirima, gdje je osvajao medalje za Bosnu i Hercegovinu.
„Od svih tih takmičenja i medalja najdraža mi je u tom najtežem periodu za našu zemlju. Na Trofeju Jadrana 1994. sam zauzeo drugo mjesto pobijedivši Italijana, Slovenca i Hrvata. To mi je bila najdraža medalja“.
Bez sumnje, Hodžiću će posebno u sjećanju ostati Ljetne olimpijske igre 1996. godine u Atlanti na kojima je ostvario zapažen rezultat, a na ceremoniji zatvaranja nosio je zastavu države Bosne i Hercegovine.
„Olimpijadu u Atlanti neću nikada zaboraviti, ne samo zbog najboljeg bh. rezultata, mog 12. mjesta, nego i zbog ceremonije zatvaranja. Velika je čast nositi zastavu svoje države na takvoj manifestaciji. Sjećam se kada nas je i obišao predsjednik Samarach koji je uvijek podržavao našu državu i reprezentaciju.
Kada je riječ o državnoj zastavi isto je bio slučaj na Mediteranskim igrama u Bariju 1997. godine.
„S obzirom na to da sam u tom periodu imao najbolje rezultate, nosio sam i zastavu na otvaranju Mediteranskih igara. U Bariju sam zauzeo 6. mjesto. Kasnije sam se oprostio od hrvanja, ali samo od seniorske konkurencije“.
Dakle, Hodžić ostaje u ovom borilačkom sportu, što kao veteran na strunjačama, što kao trener.
„Ostao sam i dalje u hrvanju, takmičim se u konkurenciji veterana i već na prvom svjetskom prvenstvu na kojem sam učestvovao bio sam treći. Uporedo radim kao trener u ‘Bosni“, u klubu odakle je sve počelo“, kaže Hodžić koji još dodaje da je hrvanje najzahtjevniji borilački sport.
„Da bi bio dobar hrvač moraš biti jak kao dizač tegova, brz kao atletičar i elastičan kao gimnastičar“.
federalna.ba/Muhamed Bikić