Ono kad reprezentacija Srbije u vaterpolu pobjedi na Olimpijadi ili kad osvoji bronzu u košarci onda erupciji oduševljenja nigdje krajakako u RS-u tako i u našoj Rogatici, a kruna veselja i euforije je kad ono ode u Kukavice i skine putokaz koji pokazuje da se tu nalazi džamija – Allahova kuća. I onda ono ode na hair česmu i napiše četri S sa krstom.
Ono koje i nezna šta znači hair i ono koje ne zna šta znači Božija kuća, jadno misli da je uradilo nešto veliko za sebe za srpstvo za RS. Ono kome je možda neko reko u kući ili društvu ili pak je čulo na televiziji od omiljenih političara da je veliko dijelo ako zlo naneseš komšiji ili ako ga uznemiriš koji je drugačiji od tebe, koji se drugačije zove i koji je drugačije vjere.
Prosljavljanje pobjede druge države u društvu sa prijateljima sa porodicom u nekom civilizovanom obliku nije proslava jer nisi nikoga uznemirio nisi nikom štetu nanio i ne ubraja se u proslavu…
Eto tako neki prosljavljaju na žalost, čast izizetcima… E kada bi bilo više izuzetaka i više dobrih od onih zli pa da sutra odu i postave putokaz i okreče štetu na hair česmi tek tada bi rekli da nama svima u BIH sviću neki bolji dani…
A opet možda je i neki drugi razlog ovog nedjela…
Ono ne zna da najviše štete donosi samom sebi, a ono će kad tad saznati….
Danas su postavljene i dvije klupe na autobuskim stajalištima u Kukavicama jedna na autobuskoj stanici prema Rogatici a jedna na autobuskoj stanici prema Ustiprači. Do kada će klupe biti na svojim mjestima i služiti svojoj svrhi i namjeni to najviše zavisi od narednih utakmica što na europskom sto na svjetkim prvenstvima što na narednoj Olimpijadi, kada ce uslijed neke od euforija ono otici u Kukavice i klupe baciti u Rakitnicu, jer ono je tek tada sretno…
V.Č.