Joj bi se zezno pravo da nisam pošo s tobom
Prođe 13 godina od prerane smrti našeg gazije Alema.
O raznim dobrodovštinama, događajima, anegdotama moglo bi se pričati danima. O ljetovanjima u Baškom Polju u šatoru za 4 osobe a nas deset, o druženjima u Rogatici po našim kafićima, o odlasku mene i njega na SLET u Beograd, a da nismo ni bili na spisku, jednostavno smo negdje sjedili i u 5 ujutro pred opstinom autobus a tu poznata raja. Pitamo gdje ide autobus kažu na Slet i me samo pogledamo i uglas rekosmo hajmo i mi na Slet i uđemo u autobus: Tek tamo negdje oko Han Pjeska skontaše da mi nismo na spisku ali nemadoše kud pa nas povedoše, ali niti smo bili na Sletu niti s kim iz autobusa, i umalo ne zakasnismo, dođosmo minut do ponoć, kažu da nismo došli do 24.00 da bi nas ostavili u Beogradu, ali o toj priči nekom drugom prilikom.
Ratna 1992 godina, početak oktobra. Lijep i sunčan dan kao da je proljeće a ne jesen… Pošto sam bio u Ustiprači, odlučih da taj dan odem do Goražda posjetim svoje u Bačcima, noćim i vratim se nazad.
Prolazim kroz Mašiće sretnem Hasu Hajduka, Otkud ti evo ja se smjestio ovdje, neka kuća ispod puta kad se krene prema Goraždu. Hajde hoćeš svratiti, rekoh nemam vremena, nekom drugom prilikom odoh za Goražde.
Nastavih dalje, prođoh Kopače, pored crkve, žalosne vrbe i dođoh do Goražda. Pošto je deblokada bila 18 septebra ovim putem se ide a ne preko kopačanskog mosta…
Kontam prvo ću posjetiti tetku Hajru, njena kuća je Podobarkom ali je izgorila, pa su se ona i tetak smjestili u neki stan u naselju 1.maju.
Prolazim pored stadiona Radničkog i pored zgarišta gdje su živjeli moji tetak i tetka i krećem prema naselju 1.Maj. Samo što sam kročio u ulicu koja vodi u naselje začuh poznat glas:
Fejzukalo gdje si pošo.
Okrenem se Alem
Ma otkud se ti stvori čovječe sad te nije bilo…
E, ja se stvorim gdje se najmanje nadaš…
HAJMO, hajde sa mnom..
Ma gdje ništa ne pitaj idemo…
Kreno sam kod tetke samo da se poselamim evo je tu nema 100 metara..
Ma pusti tetku selamićeš se drugi put i onako me zgrabi haman i ponese sa sobom.
Samo da se poselamim to je minut čovječe pa idemo…
Dobro kad si navalio, gdje ti je ta tetka…
Evo ova zgrada gore na spratu..
Idi se poselami čekam te ovdje ispred ulaza…
Hajde sa mnom pa i ona je iz Rogatice, babina mi sestra biće joj drago da i tebe vidi..
Ma pusti Bogati…Čuj ga
A jesi težek ko Trepča…
Pa neće te žena pojesti…
Dobro, jesi ters majko moja…
Pokucam, čujem ko je…
Ja tetka…
A Mustafa odkud ti hajde ulazi…
Ma drug je jedan sa mnom.
Nek ulazi i drug ko je je li iz Rogatice..
Jeste…
Koje si familije
Ma on je Hasečić neznaš ti tetka davno si otišla iz Rogatice..
Ma čekaj jesi li ti Galibov
Jesam
Ulazite smjesta obojica…
Alem kuluta očima ne ulazi mu se al mora….
Djeco draga jeste me obradovali…
Evo ja ručak taman završila. Bogami ćete jeste, nema žurbe…
Gledam u Alema, ko da odobrava a i nema kud nazad…
Hajde djeco moja evo prvo pileća supa…
E sad ćete punjene paprike i bijeli hljeb, a evo i salate od paradajza i krastavica
E sad još po jedna kutljača bosanskog lonca…
Nama Bogami osmijeh od uha do uha…
E vala još po jednu kahvu prava je da znate a evo i hrumažice i ružice..
Hajde bujrum još po jedan sok od ruže ja pravila…
Najedosmo se i napismo i poselamismo se sa tetkom.
Kad smo izašli vani Alem će ti sa širokim osmjehom mi reče:
Joj bi se zezno pravo da nisam pošo s tobom, vjeruj da ovako nisam jeo još od Rogatice.
Da ti iskerno kažem nisam ni ja….
Dođosmo mi u Omladinsku a tamo staro poznato društvo čeka Alema. Tu su po sjećanju bili Krme, Besim a.r. Muf, Elvir, Žepljo, Miško, Meru, …..i drugi… Odmah ga napadoše PA GDJE SI DO SAD ČOVJEČE, čekamo te više od sat vremena…
Raja kad bi vam sad pričo šta sam jeo ne bi mi vjerovali….
Priklo si konzervu Ikara ša bi drugo…
Raja ko da sam usnio…
Možda i jesi he he he
Evo imam i svjedoka i svjedok je jeo isto što i ja i prstom pokazuje na mene….
Muta ne daj mi lagati i dodaj ako šta zaboravim
I tako on poče nabrajati a svi ostali kolutaju očima i oblizuju se…
E onda ti je opravdano što si zakasnio ja bih radi tog ručka kasnio i duže dobaci neko….
NEKA je Veliki rahmet našem gaziji, prijatelju, sugrađaninu, velikom insanu Alemu.
Neka je veliki rahmet i mojoj tetki Hajriji koja se spominje u tekstu, jer smo i ja i Alem često spominjali ovaj ručak….
EL FATIHA
Mustafa 29.8.2024
