Nešković Zoran i ostali: Nisu vidjeli povrede na zarobljenicima
U nastavku suđenja za zločine u Rogatici, svjedoci Odbrane ispričali su kako u “Rasadniku” u ljeto i jesen 1995. nisu vidjeli nikakve povrede na zarobljenicima iz Žepe.
Mladen Paunić, svjedok Odbrane Slaviše Đerića, ispričao je u sudnici kako tokom ljeta i jeseni 1995. nije bilo ratnih dejstava na području Rogatice. Dodao je kako je u tom periodu, jedan mjesec, boravio u “Rasadniku”, kojeg se sjeća kao pritvora za dezertere Vojske Republike Srpske i osobe iz Žepe.
Dodao je da su zarobljenici iz Žepe bili normalno obučeni i da ni kod jednog nije vidio povrede, kao i da je u “Rasadniku” radio i noćne i dnevne smjene.
“Nisam vidio nijednog da šepa, da mu je ruka slomljena, da ima modrice”, kazao je Paunić.
Đerićevom braniocu Goranu Dragoviću je svjedok rekao kako je optuženog poznavao odranije jer su zajedno trenirali nogomet, te ga je iz ratnog perioda opisao kao mršaviju osobu, plave kose.
Na pitanje tužioca Dževada Muratbegovića, svjedok je kazao kako se sjeća da je upravnik “Rasadnika” bio Zoran Nešković, dok je samo za Pantu Pantovića potvrdio da je bio stražar. Prisjetio se i da je ulazio u prostorije gdje su bili zatvorenici, te da je u tim prostorijama bilo po 15 do 20 zarobljenika.
Ostalim Odbranama rekao je kako su zatvorenici i stražari jeli istu hranu, da optuženog Neškovića nije viđao u noćnim satima, kao i da nije bilo pucnjave u “Rasadniku”, jer je u blizini bila pozadinska komanda u kojoj su se nalazili gorivo i municija.
Svjedok je Odbranama potvrdio i da su na nekim prozorima na objektu bile postavljene prepreke, a članici Sudskog vijeća Vesni Jesenković je pojasnio da su prepreke stajale kako zatvorenici ne bi pobjegli.
On je svjedočio na suđenju Zoranu Neškoviću, Panti Pantoviću, Slaviši Đeriću, Nenadu Ujiću i Peri Despetu, koji su optuženi za nečovječna postupanja, ubistva i seksualna zlostavljanja počinjena nad civilima u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici – od kraja jula do 22. decembra 1995. godine. Nešković je optužen u svojstvu komandira, a ostali u svojstvu stražara.
Đorđe Samardžija, drugi svjedok Đerićeve Odbrane, kazao je kako je u “Rasadniku” boravilo 40-50 zarobljenika iz Žepe i da je trebalo da budu razmijenjeni.
Prisjetio se da je razgovarao sa zatvorenicima, da su pretežno bili u civilnoj odjeći, te da mu se niko od zatvorenika nije žalio da je tučen.
Potvrdio je da su u “Rasadnik” u periodu od jeseni 1995. do januara 1996. godine, kada je on boravio tamo, dolazili predstavnici Crvenog križa i razgovarali sa zarobljenicima.
Na pitanje tužioca, svjedok je odgovorio da su u pritvoru bili civili, ali da se ne sjeća imena onih s kojima je razgovarao.
“Pazili smo ih stvarno”, rekao je Samardžija, uz dodatak da nikada nije vidio da su zatvorenici imali povrede.
Potvrdio je da su svi optuženi bili stražari u “Rasadniku”, te pojasnio da je Đerić često bio odsutan jer je odlazio na utakmice, treninge i pripreme.
Odbranama je svjedok kazao kako je bilo zabranjeno korištenje vatrenog oružja u krugu objekta, jer su u blizini bila skladišta municije i goriva, kao da nikada nije vidio optuženog Neškovića u noćnim satima.
Nina Kisić, braniteljica prvooptuženog Neškovića, uložila je šest materijalnih dokaza, među kojima su depeše načelnika i institucije Stanice javne bezbjednosti u Žepi iz 1994. i 1995. godine. Na sve ove dokaze Tužilaštvo je uložilo prigovore irelevantnosti.
Uložena je i naredba i odluka načelnika štaba 28. divizije Armije Bosne i Hercegovine iz juna 1995. o zabrani napuštanja i mobilizaciji u Žepi.
Suđenje je prekinuto jer je jednom od optuženih pozlilo, a novo ročište zakazano za 18. novembar, kada će biti nastavljeno ulaganje dokaza Odbrane.