NUDŽEJMA HALILOVIĆ – VOLODER
(09.02.1995. – 25.11.2020.)
Sine Nudžejma,
danas je tačno četiri godine / 48 mjeseci / 1460 dana / 35040 sati… otkako si, Allah najbolje zna, preselila za tebe na Bolji svijet. Za nas je to dugo, kao vječnost i puno nam fališ, sa svojim posebim osmjesima, smijehom, zagrljajima, pozivima, glasovnim porukicama i doskočicama, posebno na babin račun.
Tvoj sin Hamza te često spominje. On je prvačić, voli Školu i ima puno dobrih drugova i drugarica. Ponekad priča na času, a kada ga učitelj pita “zašto priča”, kaže da mu je na odmoru malo 5 minuta za priču. Uči sa babom i efendijom napamet sure. Izgubio je mliječne zubiće, ali nići će inša-Allah ljepši. Najviše ga paze njegov babo Amar i „Seka Sara“. Babo ga vodi u prirodu i počesto ga dovede kod nas, a on će odmah sa vrata: “Neno, palačinci!” I ona odmah sa zadovoljstvom počne spremati! I dalje se dok nena pije čaj prikrade iza leđa i uzme čokoladicu Duplo. Najbolje se igra sa tetićem Ahmedom, svojim bratom po mlijeku i kako su porasli manje se svađaju i hrvu.
U bratića ti Selmana tamam kada je neki dan napunio godinu porastao zubić, počeo je praviti prve nesigurne korake, smije se i otima za igračke sa bratom Zejdom.
Tvoja sestra Sadžida, braća Amar i Abdullah, snahe Naima i Nudžejma i zet Elmir te često spominju i prisjećaju se vaših zajedničkih nestašluka!
Nena, đedo, svekar, svekrva, amidža, dajidža i tetke te po dobru spominju.
Tvoj sestrić Jahja i tvoja sestrična Tajra na tebe čuvaju najljepše uspomene.
Često obilazimo tvoj kabur, uređujemo ga, kosimo i šišamo travu.
Sanjamo te svi, a najčešće tvoja majka i tvoj sin Hamza i snovi su uvijek lijepi i bistri.
Allah te počastio deredžom šehida, ljepotama u Berzahu, sigurnošću u Hladu Arša na Kijametu i uživanjima u Firdevsu! I sve nas sastavio sa tobom!
Amin! Amin! Amin!
tvoji mama i babo
