OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO
● Meho Čavčić Lipa ●
Preteško i komplikovano mi je ovu priču započeti, sve se bojim da ne preskočim nešto važno, nešto o čemu je žepska regija besjedila na sijelima. A ja ću jednu priču da ispričam pa nek’ suze teku kao Hajdučka voda.
Meho Lipa (svi smo ga tako zvali) čeljade sa brkovima i dušom za dvije galaksije. Gdje je moba, tu je Lipa – gdje je dernek, i tu je Lipa. Dobro se sjećam, često smo osamdesetih godina vozarili istim autobusom, onim „planinskim“, a kad je plaća, onda Meho krene u akciju! Imao je neki šarm i akcija mora biti uspješna: od sjedišta do sjedišta prikuplja od radnika koji dinar (ljudi teško zaradili, ali nisu žalili) i pauza kod prodavnice Podplanama. Svako ima svoju zadaću, a Lipa da nakupuje što više najneophodnijih namirnica Hamedu (Muhamedu) sa Paleža i obraduje ga. Imao je Hamed Titinu pomoć, ali Lipin paket je imao posebnu draž. I tako mjesecima i mjesecima .
I Meho i Hamed i mnogi drugi koji su podarili svoj dinar odavno su rahmetlije. Samo ono što podijeliše – odnesoše sa sobom. Ne prolaze preko Paleža autobusi, nema odmora Podplanama – samo trčkaraju neki novi klinci i prepričavaju – bilo nekad u našem krajoliku.
