OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO
Kilometri naprijed, kilometri nazad
Sve do 1970 i neke godine u Gođenjima je bio i peti razred. Dječurlija sa Laza i Borovca, Iz Purtića i Papratne Njive peti završe u Gođenjima, a onda nastaje problem. I Žepa i Podžeplje predaleko!
Stoboranci i Gođenjci su imali organizovan prevoz do Podžeplja, a ostala mala raja – jok! Sa Bukovika do Podžeplja i nazad Ibro Karčić je morao prepješačiti (brat-bratu) 18 kilometara, a kad copne snijeg, to je bilo igranje sa životom.
A Žepa?! U školu naniže, a iz škole kao uz nos. Merlin kaže: “Daleko su Istanbul i Beč …”, a ja se pitam otkud entuzijazam i snaga Pripečanima, Ribijočanima, Lažanima, Borovčanima i Purtićanimna da po žegama i olujama prelaze desetine kilometara – Istanbul i Beč su mala maca. Ćamil Mešanović iz dna Paleža u školu – krene s mrakom, vrati se s mrakom. Uglavnom, dječaci iz Luke i Kruševa Dola stanovali po žepskim zaseocima – ne bi li kakogod završili, bar, osnovnu školu. Patnja za Ginisovu knjigu! Sa mnom u razred su išli Radmilo i Radmila Veljović – čak iz Mislova.
Nekako ostadoh bez teksta, emocije naplaćuju svoje i to bez kusura, bolje je da nekadašnji đaci pješaci na svoj način završe ovu započetu priču.
SEID ZIMIĆ
