OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO
Gavranovi i golubovi
Svjedok sam događaja koji su na granici sa čistim razumom. Pomalo logični, a dobrim dijelom pripadaju sferi parapsihologije i metafizike. Naime, s proljećem ‘92. žepskim krajolikom su počela jata gavranova neumorno horski izvoditi svoje pjesme, pjesme od kojih se dizala kosa na glavi. Oni stariji i mudriji su mrmljali onako za sebe, pa se otkine i poneka psovka. Gavranovi zle slutnje – lešinari!
Golubovi su posebna priča. Ni danonoćna lepeza eksplozija različitih kalibara, ni njive bez ijednog zrna ih nisu pokolebale. Životarili su svoje živote zajedno sa Žepljacima sve do jula ‘95. Sve nade popucaše u paramparčad. Krajolik opustošio, golubovi odletjeli na sve četiri strane svijeta – gavranovi su pobijedili!
Pet-šest godina krajolikom nisu gugutali golubovi. A onda, prvi povratnici i prva jata golubova. Kao nekad? Ne, „…sve je isto, samo ništa isto nije…“.
Seid Zimić