Bošnjački DNK Projekat: 𝐓𝐄𝐒𝐓𝐈𝐑𝐀𝐍𝐈 𝐁𝐎Š𝐍𝐉𝐀Č𝐊𝐈 𝐑𝐎𝐃𝐎𝐕𝐈 𝐎𝐏Ć𝐈𝐍𝐄 𝐑𝐎𝐆𝐀𝐓𝐈𝐂𝐀

𝐓𝐄𝐒𝐓𝐈𝐑𝐀𝐍𝐈 𝐁𝐎Š𝐍𝐉𝐀Č𝐊𝐈 𝐑𝐎𝐃𝐎𝐕𝐈 𝐎𝐏Ć𝐈𝐍𝐄 𝐑𝐎𝐆𝐀𝐓𝐈𝐂𝐀

𝐈𝐙 𝐇𝐈𝐒𝐓𝐎𝐑𝐈𝐉𝐄 𝐎𝐏Ć𝐈𝐍𝐄 𝐑𝐎𝐆𝐀𝐓𝐈𝐂𝐀

– Na području Rogatice je 𝐮 𝐒𝐫𝐞𝐝𝐧𝐣𝐞𝐦 𝐯𝐢𝐣𝐞𝐤𝐮 postojala župa Borač koja je dobila ime po istoimenom utvrđenju na mjestu današnjeg naselja Varošište. Njim su vladali feudalni gospodari, Pavlovići, koji su u ovom gradu izdavali povelje i primali strane diplomate, a održavali su aktivne trgovačke veze sa Dubrovnikom. Prvi istaknutiji Pavlović je Pavle Radinović, sin Radina Jablanića, a živio je u drugoj polovini 14. i početkom 15. stoljeća. Boračka župa je kasnije obuhvatala i druge varoši: Praču i Vrhbosnu (13. stoljeće), Višegrad (14. stoljeće) i nešto kasnije Rogaticu (1425), a također i vojničke utvrde: Borač, Pavlovac u Prači, Pavlovac kod Višegrada, Vratar i Hrtar na Drini i Hodiđed pred Vrhbosnom.

– 𝐒𝐭𝐚𝐫𝐨𝐬𝐣𝐞𝐝𝐢𝐥𝐚č𝐤𝐢𝐡 𝐫𝐨𝐝𝐨𝐯𝐚 𝐮 𝐫𝐨𝐠𝐚𝐭𝐢č𝐤𝐨𝐦 𝐤𝐫𝐚𝐣𝐮 je ograničen broj. Među njima se nalaze: Jesenkovići (vidi tekst); Hrelje (potomci Hrelje sa Glasinca, vlasnici najstarijeg hana u Rogatici); Brankovići i Oprašići kao islamizirani rodovi starog plemstva; Sokolovići (vidi tekst); Babići (potiču iz Sokolovića; najpoznatiji od njih je Mustafa-paša Babić u Sarajevu; po njima je nazvana Babića bašča u Sarajevu); Ajanovići (vidi tekst); Tankovići (vidi tekst); Šahinpašići (potomci Šahin-paše Sokolovića rodom iz Krnjije na Glasincu; daljim porijeklom iz Sokolovića kod Rudog); Sijerčići (ogranak starog vlastelinskog roda iz Odžaka kod Goražda); Teskeredžići (ogranak starog roda iz Travnika); Kulovci (Žepa, Vratar i Ljubomišlje); Omanovići (Ljubomišlje); Begići (Vratar); Vilići (Slap).

– 𝐍𝐚𝐤𝐨𝐧 𝐝𝐨𝐥𝐚𝐬𝐤𝐚 𝐎𝐬𝐦𝐚𝐧𝐥𝐢𝐣𝐚, Rogatica je prozvana Čelebi Pazar, a došlo je i do islamizacije stanovništva. Nakon toga dolazi do propadanja grada Borča. Župa Borač je vremenom prerasla u timarsku nahiju Pavle koja je do početka 18. stoljeća obuhvatala Borač, Vratar, Brodar, Hrtar, Dobrun, Višegrad, Studenu, Olovce i Osat.

– 𝐓𝐨𝐤𝐨𝐦 𝐕𝐞𝐥𝐢𝐤𝐨𝐠 𝐁𝐞č𝐤𝐨𝐠 𝐫𝐚𝐭𝐚 𝟏𝟔𝟖𝟑-𝟏𝟔𝟗𝟗. 𝐠., Osmanlije gube posjede sjeverno od Save, a iz Ugarske i Slavonije doseljavaju Ferhatbegovići i Pešte (Rogatica), Hodžići (Primčići), Sjenari (Mrvići), Brgulje (Borovica) i Karići (Pripećak). U isto vrijeme, Osmanlije gube Herceg Novi i Risan u Boki Kotorskoj, te iz nje dolaze Škaljići (Rogatica). Drugi doseljeni bošnjački rodovi iz Slavonije su se u istom vremenu naseljavali između Drine i Prače.

– 𝐓𝐨𝐤𝐨𝐦 𝟏𝟖. 𝐢 𝟏𝟗. 𝐬𝐭𝐨𝐥𝐣𝐞ć𝐚 dolazi do izrazitijeg doseljavanja pravoslavnog stanovništva u ovaj kraj. Nakon što je sa vojskom pregazio Drobnjak, Pivu i Brda, Numan-paša Ćuprilić je 1714. g. u ropstvo doveo oko 4.000 lica i naselio ih po Glasincu. Potom su 1783. g. naseljene čifčije iz Gacka. Sulejman-paša Skopljak je 1806. g. iz pobunjenih Drobnjaka u okolinu Rogatice doselio još 64 pravoslavne porodice. Nakon smrti Smail-age Čengića, 1840. g., iz Drobnjaka i drugih dijelova Stare Hercegovine je preseljeno nekoliko hiljada ljudi, od kojih je dobar dio naseljen u okolini Rogatice. Jedan dio pravoslavnog stanovništva je nastavljao dalje u pravcu Donjeg Podrinja i naseljavao se u Osatu, Rađevini, Pocerini i Mačvi.

– 𝐍𝐚𝐤𝐨𝐧 𝐏𝐫𝐯𝐨𝐠 𝐢 𝐃𝐫𝐮𝐠𝐨𝐠 𝐬𝐫𝐩𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐮𝐬𝐭𝐚𝐧𝐤𝐚, a posebno nakon jačanja autonomije Srbije, završno sa 1862. g., iz Šumadije dolaze Vajzovići, Čolići, Tvice, Valjevci i Užičani (Rogatica), Biogradlije (Mrvići), Lele iz Smedereva (Pediši), Huremi (Košutica), Jusufbegovići i Gakovići iz Užica (Slap). Tada iz Sokola u Šumadiji dolaze u Rogaticu i zanatlije, većinom kovači: Smajići, Herceglići, Sitarevići i Mucići. Nakon iseljavanja muslimana iz Srbije, dio rogatičkih pravoslavaca se je dobrovoljno iselio za Srbiju.

– 𝐍𝐚𝐤𝐨𝐧 𝐁𝐞𝐫𝐥𝐢𝐧𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐤𝐨𝐧𝐠𝐫𝐞𝐬𝐚 𝟏𝟖𝟕𝟖. 𝐠., iz Kolašina dolaze Makaši (Kukavice), Kulići (Smrtići i Mrvići), Hadžibulići (Begzadići i Preljubovići), Mujagići i Hodžići (Nepravdići), Hrbati (Pobratci), Hrulje i Dizdarevići (Krnjići), Guhdije (Vratar), Kaljevići (Žepa), Dizdarevići (Borovac) i Avdići (Purtići, Gođenje, Stara Gora). Tada iz Nikšića također doseljavaju Jusići (Mrvići), Ljuce-Ramići (Strmac), a iz Podgorice Bajraktarevići (Primčići) i Šehovići (Mrvići). Iz Sandžaka su također došli Džebe-Bedelji iz Brodareva (Krnjići), Kaćevići iz Kaćeva kod Prijepolja (Purtići i Krnjići), Hadrovići (Krnjići), Jakubovići i Baručići iz Pljevalja (Žepa, doseljeni 1922. g.). Ovi su doseljenici prozvani “arnautima”, a njihovim naseljavanjem blizu Drine je ojačana granica prema nezavisnoj Srbiji.

– 𝐔 𝐝𝐫𝐮𝐠𝐨𝐣 𝐩𝐨𝐥𝐨𝐯𝐢𝐧𝐢 𝟏𝟗. 𝐬𝐭𝐨𝐥𝐣𝐞ć𝐚 dolazi i do unutarnjeg pomjeranja feudalnog plemstva u gradove pri čemu sa Pašića Kule dolaze Pašići, sa Pavičine Kule Pavice, sa Ajanovića Kule Ajanovići, sa Kule na Glasincu Tankovići, a iz Gornjeg i Donjeg Odžaka Šahinpašići.

– 𝐙𝐚 𝐝𝐨𝐬𝐞𝐥𝐣𝐞𝐧𝐢𝐤𝐞 “𝐬𝐚 𝐬𝐭𝐫𝐚𝐧𝐞” se predanjem smatraju i Arnautlije iz Arnautovića, Ćutahije iz Rakitnice (vidi tekst) i Hafizoviće iz Rogatice (potomci Hafiz Mehmed-efendije koji je došao iz Male Azije u 18. stoljeću).

𝐑𝐎𝐃𝐎𝐕𝐈 𝐒𝐓𝐀𝐑𝐎𝐁𝐀𝐋𝐊𝐀𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐏𝐎𝐑𝐈𝐉𝐄𝐊𝐋𝐀

𝐇𝐚𝐩𝐥𝐨𝐠𝐫𝐮𝐩𝐚 𝐄

– 𝐀𝐣𝐚𝐧𝐨𝐯𝐢ć, 𝐄-𝐕𝟏𝟑. Starosjedioci su u Rogatici. Potomci su Radilovića, male vlastele na zemlji Pavlovića koja je nakon primanja islama obavljala funkciju ajana i zadržali su vojni poziv svojih predaka. Živjeli su u Čadovini i Šljedovićima.

– 𝐂𝐨𝐜𝐚𝐥𝐢ć, 𝐒𝐥𝐚𝐩, 𝐄-𝐕𝟏𝟑. Također žive u velikom broju u višegradskoj općini u mjestima Gornje Štitarovo, Dušće, Hotonj i drugim.

– 𝐌𝐚𝐤𝐚š, 𝐊𝐮𝐤𝐚𝐯𝐢𝐜𝐞, 𝐄-𝐕𝟏𝟑. Porijeklom su iz Kolašina odakle su došli nakon 1878. g. Bilo ih je u Varošištu.

– 𝐒𝐞𝐥𝐢𝐦𝐛𝐞𝐠𝐨𝐯𝐢ć, 𝐄-𝐕𝟏𝟑. Živjeli su u Rakitnici i Lepenici.

– Č𝐚𝐯č𝐢ć, Ž𝐞𝐩𝐚, 𝐄-𝐕𝟏𝟑. Porijeklom su iz Kruševa Dola kod Srebrenice.

– 𝐑𝐚𝐦𝐨𝐯𝐢ć, 𝐒𝐞𝐥𝐣𝐚𝐧𝐢, 𝐄-𝐕𝟏𝟑. Ranijim porijeklom su sa područja Crne Gore. Prezime je prisutno i u okolnim općinama Goražde, Foča, Pale, i drugim općinama u Bosni.

– 𝐏𝐥𝐞𝐡𝐨, 𝐎𝐬𝐨𝐯𝐨, 𝐄-𝐕𝟏𝟑-𝐂𝐓𝐒𝟗𝟑𝟐𝟎-𝐘𝟐𝟕𝟑𝟗𝟒𝟓.

– 𝐕𝐚𝐭𝐫𝐞š, 𝐑𝐢𝐛𝐢𝐨𝐜, 𝐄-𝐕𝟏𝟑-𝐂𝐓𝐒𝟗𝟑𝟐𝟎-𝐙𝟏𝟕𝟐𝟔𝟒. U Ribiocu su starosjedioci. Prezime su navodno dobili po tome što je neki paša spalio selo, te su kmetovi koji su tu živjeli prozvani po vatri Vatreši.

𝐑𝐎𝐃𝐎𝐕𝐈 𝐈𝐒𝐓𝐎Č𝐍𝐎𝐌𝐄𝐃𝐈𝐓𝐄𝐑𝐀𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐏𝐎𝐑𝐈𝐉𝐄𝐊𝐋𝐀

𝐇𝐚𝐩𝐥𝐨𝐠𝐫𝐮𝐩𝐚 𝐉𝟏

– 𝐎𝐦𝐞𝐫𝐚𝐠𝐢ć, 𝐉𝟏-𝐙𝟐𝟐𝟏𝟓. Prezime je prisutno u velikom broju rogatičkih sela, a najviše u Orahovu i Kozićima.

𝐇𝐚𝐩𝐥𝐨𝐠𝐫𝐮𝐩𝐚 𝐉𝟐𝐚

– 𝐀𝐤š𝐚𝐦𝐢𝐣𝐚, 𝐉𝟐𝐚-𝐏𝐅𝟓𝟏𝟔𝟎-𝐋𝟕𝟎. Potomak ove porodice je Šefko Akšamija, ko-osnivač pop-rock grupe “Indexi”.

𝐑𝐎𝐃𝐎𝐕𝐈 𝐒𝐉𝐄𝐕𝐄𝐑𝐍𝐎𝐄𝐕𝐑𝐎𝐏𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐏𝐎𝐑𝐈𝐉𝐄𝐊𝐋𝐀

𝐇𝐚𝐩𝐥𝐨𝐠𝐫𝐮𝐩𝐚 𝐈𝟏

– 𝐀𝐠𝐢ć, 𝐒𝐭𝐚𝐫𝐚 𝐆𝐨𝐫𝐚, 𝐈𝟏-𝐙𝟐𝟑𝟑𝟔-𝐌𝟐𝟐𝟕. Ranijim porijeklom su iz Valjeva odakle su došli početkom 19. stoljeća.

– 𝐌𝐮š𝐨𝐯𝐢ć, 𝐙𝐚𝐤𝐨𝐦𝐨, 𝐈𝟏-𝐙𝟐𝟑𝟑𝟔-𝐏𝟏𝟎𝟗. Ranijim porijeklom su iz NIkšića ili Kolašina odakle su došli nakon Berlinskog sporazuma 1878. g. Testirani su i njihovi rođaci Mušovići iz Bijelog Polja u Sandžaku i pripadaju istoj haplogrupi, tj. gotovo izvjesno podgrani FGC22061 karakterističnoj za pleme Drobnjaka i Vraneša.

𝐑𝐎𝐃𝐎𝐕𝐈 𝐈𝐒𝐓𝐎Č𝐍𝐎𝐄𝐕𝐑𝐎𝐏𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐏𝐎𝐑𝐈𝐉𝐄𝐊𝐋𝐀

𝐇𝐚𝐩𝐥𝐨𝐠𝐫𝐮𝐩𝐚 𝐈𝟐

– 𝐒𝐨𝐤𝐨𝐥𝐨𝐯𝐢ć, 𝐈𝟐-𝐒𝟏𝟕𝟐𝟓𝟎. U rogatičkom kraju ih je bilo u Lepenici, Stjenicama, Pljesku i Pribošijevićima. Potomci su islamiziranog roda starog plemstva i porijeklom su iz Sokolovića kod Rudog. Imali su nekoliko ogranaka koji su naseljavali predio između Glasinca i Lima. U 15. i 16. stoljeću, Sokolovići iz okoline Rudog su imali veliki broj svojih članova u sultanovoj službi uključujući dva velika vezira, pet vezira, deset begler-begova i niz drugih uticajnih ličnosti. Šahinpašići su navodno njihov ogranak, međutim, testirani uzorak iz Tuzle pripada haplogrupi E-V13, tako da je genetska veza ova dva roda upitna jer vjerovatno barem jedan od ova dva roda nije homogen.

– 𝐇𝐚𝐝ž𝐢𝐡𝐚𝐬𝐚𝐧𝐨𝐯𝐢ć, 𝐁𝐫𝐞𝐳𝐣𝐞, 𝐈𝟐-𝐒𝟏𝟕𝟐𝟓𝟎.

– 𝐀𝐣𝐧𝐚𝐝ž𝐢ć, 𝐈𝟐-𝐒𝟏𝟕𝟐𝟓𝟎. Bilo ih je u Kukavicama i Varošištu.

– 𝐉𝐞𝐬𝐞𝐧𝐤𝐨𝐯𝐢ć, 𝐈𝟐-𝐒𝟏𝟕𝟐𝟓𝟎. Smatraju se starosjediocima u Rogatici. Potiču od janjičara koji su vremenom postali zanatlije i trgovci kada se razvijala srednjovjekovna esnafska organizacija. Od njih potiču Dajdžići i Hadžiahmetovići u Rogatici.

– Ć𝐮𝐭𝐚𝐡𝐢𝐣𝐚, 𝐈𝟐-𝐒𝟏𝟕𝟐𝟓𝟎. Prema predanju su došli iz Ćutahije u Maloj Aziji, što je negirano DNK testiranjem.

– 𝐃𝐮𝐫𝐦𝐢š𝐞𝐯𝐢ć, 𝐕𝐫𝐚𝐭𝐚𝐫, 𝐈𝟐-𝐒𝟏𝟕𝟐𝟓𝟎-𝐏𝐇𝟗𝟎𝟖-𝐙𝟏𝟔𝟗𝟖𝟑. Po vlastitoj predaji, zajedno s Isakovićima su potomci Hodžića i daljim su porijeklom iz Slavonije. Njihovi rođaci žive i u Šatorovićima i Godomilju.

𝐇𝐚𝐩𝐥𝐨𝐠𝐫𝐮𝐩𝐚 𝐑𝟏𝐚

– 𝐎𝐦𝐚𝐧𝐨𝐯𝐢ć, Ž𝐞𝐩𝐚, 𝐑𝟏𝐚-𝐌𝟒𝟓𝟖-𝐋𝟏𝟎𝟐𝟗. Dva genetski nevezana roda Omanovića žive u oblasti Žepe, jedni u varoši, a drugi u obližnjem Ljubomišlju. Ovi prvi su doseljeni iz Crnog Vrha kod Višegrada u 19. stoljeću. Omanovići iz Ljubomišlja su starosjedioci ovog kraja od prije dolaska Osmanlija.

– 𝐊𝐚𝐭𝐢𝐜𝐚, 𝐁𝐮𝐫𝐚𝐭𝐢, 𝐑𝟏𝐚-𝐌𝟒𝟓𝟖-𝐘𝐏𝟒𝟏𝟕. Živjeli su i u obližnjim Stjenicama.

– 𝐂𝐮𝐫𝐢ć, Ž𝐞𝐩𝐚, 𝐑𝟏𝐚-𝐙𝟐𝟖𝟎-𝐂𝐓𝐒𝟑𝟒𝟎𝟐. Ovo prezime je bilo prisutno u selima Lepenica, Medna Luka i Dub.

– 𝐃𝐫𝐚𝐤𝐨𝐯𝐚𝐜, 𝐊𝐮𝐤𝐚𝐯𝐢𝐜𝐞, 𝐑𝟏𝐚-𝐙𝟐𝟖𝟎-𝐘𝟏𝟎𝟓𝟐𝟏𝟕. Također ih ima u okolnim općinama Goražde, Pale i Foča.

𝐑𝐎𝐃𝐎𝐕𝐈 𝐍𝐄𝐏𝐎𝐙𝐍𝐀𝐓𝐎𝐆 𝐏𝐎𝐑𝐈𝐉𝐄𝐊𝐋𝐀

𝐇𝐚𝐩𝐥𝐨𝐠𝐫𝐮𝐩𝐚 𝐉𝟐𝐚

– 𝐆𝐫𝐚𝐛𝐨𝐯𝐢𝐜𝐚, 𝐉𝟐𝐚-𝐋𝟓𝟖𝟏. Ovaj rod je živio u selima Dobrašina, Kozarde, Rakitnica, Varošište i Vragolovi, a bilo ih je i u okolnim općinama Foča i Pale.

𝐇𝐚𝐩𝐥𝐨𝐠𝐫𝐮𝐩𝐚 𝐍

– 𝐓𝐚𝐧𝐤𝐨𝐯𝐢ć, 𝐍𝟏-𝐓𝐀𝐓-𝐋𝟏𝟎𝟑𝟒. Starosjedioci su u rogatičkom kraju. Imali su odžake i kule u Baltićima i na Kuli na Glasincu. Istakli su se služenjem u vojsci i neki su ovim pozivom preselili u Sarajevo i Bosansku Krajinu. Dalje porijeklo je najvjerovatnije iz Ugarske, ali vrijeme doseljavanja nije poznato.

𝐑𝐄𝐅𝐄𝐑𝐄𝐍𝐂𝐄

– Bošnjački DNK Projekat

– Kosorić, Veselin. Rogatica: Naselja i porijeklo stanovništva. 1966.

– Petrić, Mario. Porijeklo stanovništva Žepe. Posebni otisak Glasnika Zemaljskog muzeja “Etnologija”. Sarajevo, 1964.

https://www.facebook.com/bosnjackidnkprojekat