OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO
Solarni tranzistor, ali u panjevima
Nestalo ovoga, nestalo onoga, i na kraju nestalo nestajanja. Totalna informativna blokada, možda je bilo i bolje – Žepljaci su živjeli svoje sudbine na svoj način.
Žice od elektromreže isječene za ‘srgove’ i eksere kojim se prikivala šindra na novim kolibama. Benzin nacionalna valuta, akumulatori prazni. Ni 12 ni 220 volti, samo ratne: devedeset druga, treća, četvrta, peta.
Ali, elektromotorić od kasetofona na čekrku sa dobrim prenosom proizvede dovoljno struje da se saslušaju udarne vijesti i na kapric-sijelu koja ljubavna pjesmica. Smjenjivala se raja na čekrku – dosadi – što jeste jeste. Ako uspori, počne kaseta zavijati, te drvlje i kamenje na dežurnog proizvođača struje. Uvijek problemi sa remenom: zglajza se, utanji i pukne. I to je riješeno – premaže se voskom i traje dugo. Jeste da malo proklizava – mora kad nije zupčasti.
Ovo neću nikada zaboraviti: paljenje ‘dizelaša’ na guranje je za rubriku “Vjerovali ili ne”. U rezervoaru jestivo ulje, ali treba fildžanić nafte da ‘sastavi’. Kad upali, onda pola Žepe miriše na uštipke.
Svaki zaseok je imao svoje dogodovštine vezane za proizvodnju struje – i tužne i smiješne, a ja sam maštao o solarnom tranzistoru – bar smo sunca imali dovoljno.
Seid Zimić