Na današnji dan prije 11 godina moj dobri babo, Mehmedalija, Dalija Pešto je napustio ovaj svijet. Osim starosti a imao je tad 82 godine, moj otac nikad ali baš nikad nije bio bolestan.
Mama je otišla 3 dana nakon njega.Imala je galopirajući “stampedo” kancer koji ju je pojeo za 25 dana. Od dijagnoze do smrti za 25 dana.
Otac je od tuge preselio prije nje na 3 dana.. Gledao je tu borbu mame s bolom ( opak je kancer i bas je bio galopirajući) i njegovo srce nije izdržalo.
U tri dana oboje.
Kako ih pamtim.
Prije svega po dobroti. Bili su sjajan par. Bila je to sasvim sigurno ljubav kao u filmu: do poslednjeg daha.. Bolno i prebrzo odoše oboje, filmski.
Divno je bilo imati takve roditelje. Odrastao sam u skladnoj porodici punoj ljubavi u kojoj se znalo za red i rad.
Ta 2013-ta je bila zaista teška godina za sve nas trojicu braće. U tri dana izgubiti oba roditelja je zaista teško ali tako nam je dragi Allah odredio i čovjek tu nema nikakav uticaj. Veliki gubitak nakon kojeg čovjek više nikad ne može biti isti ali protiv tuge borimo se i lijepim sjećanjima.
El Fatiha dragi moji i zaista bih volio biti tamo gdje budete i vas dvoje
Sead PEŠTO