U organizaciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu sinoć je održana promocija knjige Bošnjaci „Sigurne zone“ Žepa u logorima u Srbiji 1995–1996. Autori ove studije su Ermin Kuka, Almir Grabovica i Alma Hajrić-Čaušević, a recenzenti dr. sc Zilha Mastalić Košuta i dr. sc. Muamer Džananović, direktor Instituta. Urednik knjige je historičar dr. sc. Amir Kliko.
U prepunoj sali Općine Novi Grad Sarajevo o knjizi su govorili Muamer Džananović, Nezim Halilović, Amor Mašović i Ramo Čardaković. O ovoj se temi do sada pisalo sporadično, kroz nekoliko tekstova, ali je ovo prvi put da se ova tema obradi sistematično, metodologijom naučnoga istraživanja.
U prvom dijelu knjige objašnjen je uzrok, početak i tok oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, a date su i uvodne napomene i odrednice o tome šta u zločinačkom djelovanju predstavljaju logori kao takvi. Drugi dio govori o logorima, zatočeničkim objektima i zatvorima u kojima su Bošnjaci bili zagtočeni na teritoriji Srbije – Batajnici, Sremskoj Mitrovici, Zatvoru Palić u Subotici, Užičkoj bolnici.
Treći dio, na kojem je i težište ovog istraživanja, posvećen je okupaciji „sigurne zone“ UN-a Žepa, napadu na nju u julu 1995. i o tome kako su Bošnjaci iz Žepe završili u logorima i zatvorima u Srbiji, kao što su Vatrogasni dom u Užicu, Pilicijska stanica Bajina Bašta, logori „Šljivovica“ i „Mitrovo Polje“ te KPD Padinska Skela – Beograd.
Podsjećamo da je Fond za humanitarno pravo iz Beograda 2016. godine objavio dokaze i informacije o torturi kroz koju su u ljeto 1995. godine, u srbijanskim logorima Šljivovica i Mitrovo Polje, prošli Bošnjaci iz tzv. zaštićene zone UN-a Žepa.
U nadi da će tako izbjeći genocid koji su Vojska i MUP RS-a nekoliko dana ranije počinili u Srebrenici i oko nje, nakon pada Žepe krajem jula 1995. godine na teritoriju Srbije prešlo je oko 800 Bošnjaka. Među muškarcima je bilo pripadnika Armije RBiH, ali i civila i više desetina maloljetnih dječaka.
Odmah nakon prelaska muškarce su zarobili graničari Vojske Jugoslavije i Posebne jedinice policije koji su ih prvo popisali, a zatim odveli u logor Šljivovica u Braneškom Polju kod Čajetine. Zbog velikog broja zarobljenika i nemogućnosti da svi ostanu u logoru Šljivovica, jedan broj zarobljenika prebačen je u drugi logor koji se nalazio u Mitrovom Polju (Aleksandrovac). Logoraši su u oba logora bili izloženi torturi, seksualnom nasilju, nečovječnom postupanju, ponižavanju, izgladnjivanju i pljački. Tri logoraša su umrla od posledica zlostavljanja – naveli su iz Fonda za humanitarnoi pravo.
Iako su na inicijativu žrtava torura u logorima i njihovih porodica pokrenuti sudski procesi, do sada niko nije odgovarao za torturu, zlostavljanje i ubijanje muškaraca iz Žepe u logorima u Srbiji, mada su poznata imena inspektora i stražara , a dokazi već predočeni sudovima. Nijedan logoraš nije ostvario pravo na naknadu štete pred sudom u Srbiji.
Knjige poput ove posljednje naučne studije vrijedan su dokument koji bi morao potaknuti sudove, prije svega one u Srbiji da procesuiraju osumnjičene i sve počinioce dovedu pred lice pravde.
