Danas je dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
To je ljudi jedina država u kojoj sam ja svoj na svome. Moja majka. Moja Bosna i Hercegovina.
Naši Srbi i Hrvati nikako da shvate da je Bosna i Hercegovina mama a Srbija i Hrvatska su kao neke tetke koje te isto vole kao što i ti voliš njih ali to nije ono što te donijelo na svijet.
Naravno nije normalno i nije lijepo da im mi govorimo šta je dobro za njih. Svako ima pravo da osjeća ono što želi. Isti je to narod i puno njih ima rodbinu, prijatelje u tim zemljama.
Ali da nosimo nesto odavde tetki nece da može. Nije moglo ni 92-ge. Ima i kod nas ljudi koji vole tu našu “tetku” u Turskoj ali meni i mojima Turska ne znači ništa. Ni većini ljudi koje znam. Prijateljska država vjerovatno.
Koliko god se Dodik trudio da mu u rodnom listu i na pasošu ne piše da je Bosanac i da mu Bosna ne znači to nije tako i nema te sile koja će to promijeniti.
Mogu sve to shvatiti kao dio nekog folklora ili nečeg sličnog ali neće se desiti da se republika Srpska otcijepi od BiH. Ne pitajte me kako znam. Dok je moja generacija živa neće se desiti ništa slično bez rata a nadam se da i tamo ima ljudi koji pamte kako je rat loša stvar jer rat nisu samo opkoljene enklave I nenaoruzani civili. Rat su i naoruzani vojnici koji uzvraćaju na vatru.
Sretan dan nezavisnosti i u pamet ljudi. Rat nije video igra. Može da se umre mlad.
