Hajde da pokusamo da odgonetnemo ko je na ovoj staroj slici sunecenja u nasoj Rogatici i ako to uspijemo da onda vlasniku (sunetliji) urucimo originalnu sliku koja je doduse u prilicno losem stanju a evo i zasto:
U srijedu 27.07.2011 vrijedni istrazitelji INO (Institut za nestale osobe) su bili na svom uobicajenom poslu u nasoj Rogatici.
Suvad, istrazitelj INO je prilikom iskopavanja u potrazi za grobnicom naletio na ovu sliku, i bilo mu je zao da je ostavi tamo. Ponio ju je sa sobom u Sarajevo i dao Samiru da je skenira i pokusa saznati ko je na ovoj slici.
Uspomena je uspomena, razmisljao je Samir.
Pogotovo ovakva uspomena koja se pamti cijeli zivot.
Odlucio je Samir, skenirao sliku i poslao je meni da je objavimo na nasoj www.rogatica.com pa da vidimo hoce li se ko javiti. Original je kod Samira, doduse u dosta losem stanju, ali u situaciji kad nemas neku drugu i ona je odlicna.
Sta bi dali mnogi da imaju neku svoju sliku kad su bili mali.
I da ne zaboravim:
Slika je nadjena duboko zakopana u nekakvom smecu izmedju logora Rasadnik i Sladare prilikom, znaci nedavne, potrage za posmrtnim ostacima ubijenih Rogaticana, eto…
A ispod slike ide i moja prica…
A ja licno se nekako sjecam dva razdoblja sunecenja u nasoj Rogatici. Onog kad su naas sezdesetih godina sunetili i onog nesto vise od dvije decenije kasnije kad smo mi sunetili nase sinove…
Nas je sunetio Berber koji je svako nekolko vremena navraco, valjda jednom u koju godinu. Tad bismo zaplatili svi redom, mi muska djeca u mahali. Pa tako trebadosmo i nas trojica burazera. Najstarij buraz imade 6 godina, ja 3, a najmladji buraz Caje rahmetli imade tek par mjeseci. Spremio se Berbo da odradi poso al mu uspjede samo kod nas dvojice starijih burazera.
Dok pokazujuci prstom na cosak plafona sobe zavika:
Vidi misa vuce kolica…
Utom bijase cvik i gotovo, nema vise prljavstini i bakterijama zavlacenja pod kozu.
Poslije bi se radovali brojeci pare koje smo dobijali od rodbine i komsija za sunecenje…
Najmladjeg buraza nedade komsija Ahmetaga Agic, govoreci:
Dijete se tek rodilo a vi bi da ga sunetite.
Agica, kako smo ga zvali i njegova hanuma su bili nama dzedo i nena s obzirom da sam ja licno jedva malo zapamtio samo jednu rodjenu nenu i to babinu majku Hamu.
O dzedi i neni nasim Agicima sam ja ranije napiso jednu pricu, ima na forumu u onoj temi: Gracanica i ostali dijelovi nase…
A nase sinove je sunetio nas dobri Fuad Sijercic, rahmetli.
Radio je Fudo inace na rendgenu u bolnici u nasoj Rogatici. Uvijek veseo, raspolozen i spreman na salu i zafrkanciju. A tek kakav je specifican smijeh imo, moro si se smijati njegovom smijehu.
Bio sam prisutan na njegova dva sunecenja ili bolje reci trebo biti prisutan. U novije predagresorsko vrijeme izadje novi trend da se djeca sunete odmah nakon rodjenja na mjesec, dva. Pa tako i ja odlucih osunetiti moga sina negdje u ljeto ’90. Dogovorio sa Fudom popodne kad idemo sa posla. Tako i bi ali ja nemogodoh prisustvovati, bijase mi zao mog Dzenisa pa utekoh u dno basce. Tu smo kasnije i otefericili uz rostilj, Fudine zafrkancije i smijeh.
Domalo i moj prika Galib suneti sina na svojoj Supljoj gromili.
I tu Fudo odradi valjano svoj poso pa smo opet dobro otefericili.
Jakako dobro otefericili kako je to kod nas, u zadnje vrijeme, obicaj bio.
Spomenutim rahmetlijama proucimo Fatihu i da im se dragi Allah smiluje i obraduje ih dzennetskim blagodatima.
Amin