Susreti i posjete (1) – ROGATICA.COM

Broj pregleda: 300

Sarajevo, utorak 26 juli
Za danas sam bio ugovorio posjetu Institutu za nestale osobe pa Esma i Sumeja odlucise krenuti sa mnom samo sto ce one u shoping po ovim trznim centrovima i Bascarsijskim sokacima.
Rastadosmo se na Skenderiji a naci cemo se koji sahat kasnije na Bascarsiji i ja krenuh u posjetu INO kod naseg istrazitelja Samira Sabanije. Posto sam vec napiso posebnu pricu o tome eno linka dole ispod ove price pa nek procita ko hoce i ko nije.

Posto relativno brzo zavrsih planirano, znaci susret sa nasim Samirom uz obavljeno podnosenje zahtjeva za trazenje u agresiji nestalog babe i davanja par kapi krvi gore na Ciglanama u ICMP-u preostade mi dosta vremena pa odlucih kad sam vec tu skoknuti i kod mojih rodjaka Cengica, tacnije kod tete Nadle, supruge rahmetli Mehmedalije, babinog mi amidzica. Dugo nisam bio pa je red. Pozvonih i ovaj put imadoh srece zatekoh je kuci a u maju kad sam navraco nenadjoh nikoga, ali nema veze i tako navracam kad mi je usput. Prepoznade me starica Nadla onako instiktivno i onako obradovana samo sto ne zaplaka zovuci me da udjem u kucu.
Posjedih prilicno i dobro se ispricah mada znam da cu biti rezil od Zlatka, Armina i Emire sto se nisam najavio pa da i oni budu prisutni. Reci cu im da cu se javiti drugi put na vrijeme…
Odatle odletim dole kod Prirodno–matematickog fakulteta u Coron’s kopirnicu kod naseg Pineta da mi iskeniraju i stave na CD nekolke desetine panoa sa starim slikama a koje sam dobio od mog starog druga Hakije Muftica. Ostavicu to da mi zavrse pa cu navratiti drugi dan, nije mi hica. Kad navratim opet posjedicu malo duze pa cu onda napisati vise o tome u drugoj prici…

I evo me na Bascarsiji koju minutu ranije od zakazanog. Mojih ljubimica jos nema a opise me mirisevi ukusne hrane i ogladnih u sekundi. Bez razmisljanja potrazih slobodan hastal ispred cevabdzinice i narucih sudzukice. Spucah ih onako nabrzaka kad vidim idu njih dvije. Nisu ni one rucale pa narucih cevape za njih dvije.
Kad si tu na Carsiji onda ces uvijek sresti dosta poznate raje pa tako naidjose Inas i Jasmina pa se ispricasmo sa njima.
Esma i Sumeja nisu ni pocele jesti kad me neko zagrli sa ledja. Okrenem se, ko ce ti biti kad moj jaran Edo Dzaferovic sa suprugom. Kako smo se samo obradovali obadvojica, a i kako nebi kad smo malte ne odrasli skupa. Nasa drugovanja su pocela jos i prije prvih nam skolskih dana. Od kupalista Okuka u Zakupi pa dole do kupalista Hajvanska, trajala su ta nasa predskolska a i kasnija druzenja.
Pridruzise nam se i njih dvoje s obzirom da ni oni nisu rucali. Sjedismo i pricasmo o minulim nasim rogatickim vremenima uz sjecanje na nasu staru raju. O ovim drugim, kasnijim vremenima nismo ni imali potrebe jer ja i Edo kontaktiramo povremeno on iz Svedske a ja iz Holandije pa tako i znamo.
Napisah onomad pricu: Edhemaga stari veterinar, a to je u stvari prica o Edinom rahmetli babi. Nemadoh tada Edhemaginu sliku pa rekoh Edi da sam iznenadjen kako sve vise i vise lici na oca rahmetli. Nekako se i on prokrupnio pa za koju deceniju imacemo drugog Edhemagu, ako Bog da.
I tako izmuhabetismo se dobro i uz razilazak se zapitah da li ce biti jos sudbine da se sretnemo ovako uzivo kao i ovog slucajnog puta. Bice, ako Bog da.
Ode moj drug iz djetinjstva na jednu stranu sa svojom suprugom a ja sa mojima na drugu, i sretan a i tuzan…

U auto pa na Visnjik kod najstarije mi tetke Adile. Da obidjemo nju i Neziru a ako budemo imali srece moglo bi biti da je stigo i Ahmica iz Beograda. Dodje kod majke za svaki ramazan da preposte skupa.
Tetka ko i uvijek ista nestari vise i evo godinama se nemijenja. Vazda joj vez u rukama pa tako dobismo mi i druge dvije jastucnice koje nam je ona izvezla. Sad ih imamo sve cetiri i krasice nas dnevni boravak…
Odatle se odvezosmo na Kromolj kod nase Belme Colic, tako smo se i dogovorili.
Belma uvijek ista, vesela, nasmijana i spremna za zafrkanciju. Necemo odmah u kucu, velim joj da me provoda po basci jer znam da svakakva povrca a jos vise i voca ima. I jes bas tako sve rodilo ko ista masaAllah. Da nepisem slike pokazuju sve al sam se i napuco kajsija, tako li se zovu. Taman zrele kako i treba da budu.
Drugo mi zapade za oko, kuca se renovira pa je i priupitah. Veli djeca velika, Jasmin i Anesa, pa tako i vrijeme da kucu renovira sa vana a i obadvome je evo skoro opremila po sprat. A ona sebi ima prizemlje. Divim se ovoj mojoj hrabroj i vrijednoj rodici kako uspijeva sve to. Iako je bila zaposlena u administraciji rogaticke poste niko joj nije htio pomoci pa sad i jos uvijek radi na odrzavanju higijene sarajevskih posti.
Utome udjosmo kod Jasmina na sprat pa dok bi kahva eto ti i najmladje Belmine sestre Raze. Pobuljena ali i ostala ona vesela Raza, ma svecetiri su bile uvijek prava raja, ona nasa rogaticka. Raza prezivljava prodavajuci robu sa svojim muzem dole kod Bezistana i fino zive, ne zale se. Tako pomalo trguju a Raza pravi sama i jastuke koje takodje prodaje a evo uzoraka mogu se vidjeti na slikama. Zamoli me govoreci da bi trebalo obici Dzemu koji zivi gore na Vrbanjusi kod Fice. Hocu skoknucu i do njih jedan dan, i jesam.
Posjedismo tako jos par sahata i bijase nam vakat ici pa se tako i poselamismo uz Belmin poziv na slatku kad radovi na renoviranju kompletne kuce budu gotovi. Veli jedno popodne da se svi iskupimo kod nje. Obecasmo…

Posjeta INO (institutu za nestale osobe)

http://rogatica.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1561&Itemid=44

Kod najstarije mi tetke Adile Agic (Sarajevo utorak 26 juli 2011)

{youtube}tVtgUcBoIn4{/youtube}

Coron’s, Pinetova radnja koja se nalazi u sklopu Prirodno-matematickog fakulteta