Koji je to sud, koji im je sudio bez sudjenja, koji je to sud koji ih je osudio bez saslusanja, bez porote, bez zapisnicara, bez svjedoka, bez tuzioca i branioca, pa jos na smrtnu kaznu, pa jos bez prava na poslednju ispovijest i prava na vjerskog sluzbenika. Koji i kakav je to sud sto donese odluku da im se ne smije ni za grob znati, ni da im se nisani ne smiju postaviti, koji, znali iko na ovom svijetu ko je predsjednik tog suda, ko su sudije, ko su porotnici, ko su tuzioci a ko su branioci, zna li iko na ovom svijetu zbog cega su optuzeni, sta su i kome zgrijesili, koje su tako opasno krivicno djelo napravili, pa osudjeni na najstrasniju kaznu na svijetu, zna li iko zbog cega su kaznjene njihove porodice, njihovi najblizi da ih ne mogu ni ukopati , zna li ?
Je li to neki tajni sud, je su li presude i dokazi i izjave svjedoka tajne, koliko se te tajne cuvaju, kad ce se otvoriti arhive, kad ??
Hoce li njihove porodice ikad saznati koje su to tako tesko djelo njihovi najmili napravili, hoce li ikad njihovi prijatelji, komsije i poznanici koji su im do kraja vjerovali i cijenili ih saznati pravu istinu??
Pocecu sa imenima i prezimenima mojih komsija i prijatelja koji nisu poginuli na ratistu, nisu nagazili na minu, nisu strdali od avionskih bombi, jednostavno su odvedeni iz svojih kuca i stanova. To nisu ni zarobljenici, kako bi to pravnici definisali tu vrstu osudjenika ne znam, ali znam da su odvedeni iz kuce ili kafane u vrijeme kad jos rat veselo nije bio ni poceo, i na ovom nekom tajnom sudu osudjeni na ovu strasnu smrtnu kaznu, ja cu navesti trojicu svojih poznanika i prijatelja, kao primjer, jer sam siguran da nikad nisu bili ni kod sudije za prekrsaje a eto na tom nekom sudu osudjeni, i presuda izvrsena.
Kurcehajic Besim, veterinar, covjek u godinama, poznat na cijelom podrucju Opstine, svaki domacin, i Srbin i Bosnjak ga je htio, kao gosta, rado vidjeti u svojoj kuci, dijelio je savjete, pomagao ljudima, isao na intervencije u svako doba dana i noci, nije on imao vremena da se bavi politikom. Vidjali smo se cesto, sjedili, raznjicali, nikad nije ni noza kod sebe imao, nikad nisam od njeg cuo da bilo sta ruzno o bilo kome kaze, nikad nije gledao kako je covjeku ime kad bi trazio njegovu pomoc. Kad bih ga ponekad upitao sta misli o politickoj situaciji, odgovarao je”Potpali ti nama ovaj rostilj, imaju oni sto za to primaju platu”.
Jedan je od onih koji je osudjen na ovu smrtnu kaznu. Volio bih vidjeti tu presudu.
Hodzic Abdulaha Refik, visi medicinski tehnicar, glavni medicinski tehnicar u Domu zdravlja, uzoran otac i muz, cijenjen u kolektivu, cijenjen medju pacijentima, drustvo mu mjesovito, prijatelja medju Srbima, ne gleda pacijente po imenu, pomaze kome god stigne. Njegov grijeh ,je ljbav prema svom gradu, nece da ga ostavi, racuna da su i drugi posteni i da misle isto kao on.
I njega je pomenuti sud osudio na tu gnusnu kaznu a da nije ni znao. Ne znam ni ja a volio bih znati.
Poljo Camil, medicinski tehnicar, cijeli radni vijek radio u ambulanti na Borikama, aktivista u mjesnoj zajednici, izgradnja puteva, vodovoda, poznat svakom djetetu, svakom stanovniku. Drustvo mu Srbi, sve do jednog, zive u duhu bratstva i jedinstva u pravom smislu te rijeci, i onda, onda mu mozda neko od tih prijatelja sjedjase u poroti kad ga osudise na ovo gnusnu kaznu.
I njega je ovaj sud osudio na tu najtezu vrstu smrtne kazne.
Poznaje li pravo uopste tu vrstu kazne?
Pomozite pravnici da bar procitamo zakon po kome im je sudjeno. Ovo je sramota za kompletan pravni sistem, i nas i medjunarodni. A taj pravni sistem bi trebalo posebno da stiti medicinsko osoblje.
Kriticari ce reci da nije dobro u ovo vrijeme pisati o ratu, treba pomirenje, normalizacija, krivci su oni sto pisu, a ne oni sto svake godine, otkriju po neku grobnicu, uzburkaju emocije, a onda opet po starom i tako petnaest godina. Krivite one sto nisu jos 95. i 96. kazali gdje su grobnice pa bi se do sada mnoge stvari promijenile mozda i zaboravile. Krivite one koji su donosili te odluke. Tamo gdje sam ja proveo rat ovakvih slucajeva nije bilo.