I dok se prva ovozimska studen uvlaci u ove moje holandske ravnice naompade mi moj komso Rasim. Moj dobri komso iz birvaktile nase nam Rogatice. Sta li mi i kako devera on ovih dana gore na sjeveru u onoj njegovoj Norveskoj? Nismo se culi tihi vakat a tako ti je to sa nama nekad se cujemo, i vidimo preko ovih modernih sprava, svako par dana a nekad prodje i par mjeseci. Znam da im je lijepo i da uzivaju u svojoj porodicnoj sreci jer od minulog decembra ih je cetvero…
Mali Ramiz
Rasim je sin rahmetli Ramiza Jusupovica, Crvenca il Saxija, kako ga je ko volio zvati. Nedavno je o njemu, na naslovnoj ove nase rogatica.com, bila Acijeva prica (Saxi) pa necu puno ponavljati. Kuca u podnozju Holuca tacnije na Mejdanu, ondje odakle mahale vode gore: pravo uz Holuc, desno uz Oplosce i lijevo na Gracanicu. Naravno mozes se vratiti i dole prema donjem mostu pa na autobusnu stanicu. Saxi je radio u TPR-u na odrzavanju a privatno opravljo narodu auta. Jaako mu bastalo. Sjecam se da je svaki dan na poso nosio flasu Sarajevskog kiseljaka i nema toga koga nikad nije nesta zajefrko, onako rijecima. Takav je bio a i dobar majstor, znao sve o autima. Nestalo ga ili bolje da kazem ubijen onog, za nas tuznog, 19 juna ’92 u sveopstem cetnickom napadu na Gracanicu. Njegovo tijelo kao i tijela nekoliko desetina nasih Rogaticana ubijenih tog dana na lijevoj obali Rakitnice nikada nisu pronadjena…
A nas Rale svakud stizo tokom agresije i svasta ga zdesavala al je uspio sacuvati glavu na ramenima. Sve hocu da se zezam u ovom mom pisanju, jer i sam on je takav, ali necu. Moram pricu ispricati ozbiljno.
Nekih poagresijskih godina dotumbaro je do sjevera Europe, tacnije Norveske. Javi mi se onomad da je ziv, zdrav i da se ozenio. Skucio domacinstvo pa mu se domalo rodi sin, njemu i njegovoj Saniti.
Nadjenuse mu ime Ramiz, po dzedi rahmetli, pa tako ja i dadoh naslov ovoj prici.
Nas Rale je od malih nogu jos dok je puzo pristajo za babom dok je ovaj opravljo narodu auta. Sa nekolke djecije godine se usavrsio tako da je dosta posla obavljo sam. Ako zapne babo je tu.
Sa njim ti je bilo isto ko sa Ecom Bahtinim, ide auto niz ulicu a niko ga nevozi i tek kad pridje vidis kako izviruje glavica iza volana…
Htio sam jos prosle godine uzimu da napisem pricu o njegovom susenju mesa ali nesta mi se nedade. Valjda htio dragi Allah da stigne jos jedna radost u kucu Jusupovica pa da tek onda pisem pricu.
Hele, nas Rale sklepo sebi susaru od lima i tu susi po koju kilu prsute. Susio bi vise veli da mu je nase raje ublizu pa da se sijeli i brze trosi. Ja ga zezo da pripazi da mu neko neodnese kompletnu susaru jer nije golema a nizasta vezana. Nece veli nije ti ovo Bosna i nezakljucavam je. Nece niko…
Umjesto nasim Rogaticanima sad ti nas Rale popravlja auta Norvezanima.
U tom njegovom majstorluku mu pomaze njegov mali sin Ramiz isto kao sto je on pomago svom babi Ramizu. Eto slika dole.
Nena Raza je nesta hasta pa je bila i u bolnici. Pomalo stizu godine a vise tuga za svojim Saxijem.
Raletova sestra Mahira je negdje u Americi…
Eh tako spomenusmo ih sviju samo smo jedno majusno zaboravili.
U kuci Jusupovica se nedavno, tacnije 21.12.2011 rodila jos jedna mala Rogaticanka, Azra joj ime dadose. Dugacka 54 centimetra i teska 4, 340 grama.
MasaAllah Jusupovici da vam je ziva i zdrava puno, puno desetljeca a i vi svi sa njom, ako Bog da.
A na slatku cemo jednom kod vas na vikendicu, na Kremes Vogoscanski…
Saxi
Cuko i mali Ramiz
Mali Ramiz i drugi cuko
Rasim na vikendici
Babo Rasim i mali Ramiz
Rasim
Rasim sa razredom birvaktile u Rogatici
Suhovina 1
Suhovina 2
Suhovina 3
Suhovina 4
Mali Ramiz i babo Rasim
Mali Ramiz 1
Mali Ramiz 2
Mali Ramiz 3
Mali Ramiz 4
Mali Ramiz 5
Mali Ramiz 6
Mali Ramiz 7
Mali Ramiz 8
Mali Ramiz 9
Nena Raza i mali Ramiz
Nena Raza
Mala Azra i mama Sanita
Mala Azra