Danas u 17 h. ispratismo naseg Muju u vjecnu kucu(KABUR). Hvala dragom Allahu dzenaza bi ono bas MASALLAH.
Ali nebih o tom da pisem izmedju mnogih Rogaticana koji su danas prisustvovali poslednjem ispracaju naseg Muje. Htio bih koju napisati o nasem hadzu a u Rogatici smo ga zvali hadzija, a sto hadzija e to ne znam. Samo sto znam da je znao igrati saha i da je znao praviti dobru corbu, pa mi kojima je bila potrebna prozvali smo je INFUZIJA.
Ali necu ni o tom. Hocu da pohvalim naseg hadza, hocu koju da napisem o tom dobrom coji koji poodavno dodje u nas grad zagleda se sa lijepom Nazom i bogme ostade kod nas. Bijah danas na naku uzvisenju tako da sam mogo vidjetu haman svu dzenazu. I nesto mi upade u oci covjek koji se gura izmedju naroda i pravi mjesta da napravi dobre i kvalitetne slike.
Na danasnjih 30-tak stepeni nas Hadz sav u znoju radi svoj, onaj drag, poso. Treba ovjekovjeciti ono sto se danas desavalo, nazalost bila je dzenaza. Ali koliko ce naroda prouciti FATIHU nasem rah. Muji dok budu gledali slike sa dzenaze. Pa te slike ostaju ovde u nasoj arhivi tako da ko god pozeli da vidi slike sa dzenaze treba samo da klikne na rogatica. com.
A nas dobri hadz slika li slika i kupa se u svom znoju. Zato bih htio da se od srca zahvalim tom covjeku, na svemu onom sto radi za ovu stranicu i ovaj nas narod. Sto nas slika i onda kad nam je najteze kad ispracamo nase najmilije i najdraze i onda kad smo u nekim srecnijm trenucima.
E pa dobri moj hadz, HVALA TI VELIKA, HVALA TI sto nas slikas i sa suzama u ocima i sa osmjehom na nasim licima.
Velik poso radis i velik teret nosis.