U monografiji Rogatica, ovom vrijednom pisanom dokumentu, nalazimo i sljedece podatke:
Prakticno, od 1919 pa sve do 1949 godine , rogaticki srez (kotar) protezao se na 1465,25 km² i obuhvatao je podrucja sadasnjih opcina Rogatica i Sokolac, te dijelove hanpjesacke (Podzeplje), visegradske (Medzedza) , gorazdanske (Ustipraca), i paljanske (Hrenovica i Praca) opcine.
Od 136 rogatickih sela, potpuno je spaljeno u Drugom svjetskom ratu 77, a djelomicno 42.Od predratnih 1000 stambenih i drugih objekata u gradu, kraj proteklog svjetskog rata „uspravno“ je docekalo svega 45 (koje su bile ostecene).
Zajedno sa izbjeglicama iz okolnih bosnjackih sela, koje su u Rogaticu stigle u ljeto i jesen 1941 godine, u gradu se zateklo nesto malo vise od 5100 stanovnika, da bi ih u gradu 09. maja 1945 godine ostalo svega 67!
Rogatica i njena sela su i tada , po ko zna koji put, nanovo nicala i iz vlastitog pepela i bosnjacke krvi!
Sve do agresije podrucje opcine Rogatica zauzimalo je povrsinu od 664,37 km².Smjestena je u zapadnom dijelu jugoistocne Bosne.Na ovom prostoru zivjelo je 21978 stanovnika rasporedjenih u 11 mjesni zajednica:
Berkovici, Borika, Lucevo, Kozici ,Kukavice , Mesici, Osovo, Rogatica, Seljani, Stjenice i Zepa.
Susjedne opcine rogatickoj su:
Gorazde, Rudo, Visegrad, Srebrenica, Vlasenica, Han-Pijesak, Sokolac i Pale.
Prvog aprila 1991 godine na podrucju opcine Rogatica zivjelo je 21978 stanovnika.Nacionalna struktura izgledala je ovako:
– Bosnjaci –Muslimani 13209 ili 60,10 %
– Srbi- Pravoslavci 8391 ili 38,18 %
– Hrvati – Katolici 19 ili 0,09 %
– Jugosloveni 186 ili 0,85 %
– Ostali 173 ili 0,78 %
