Rogatica je jedan od rijetkih gradova sto jos uvijek ima tragove koji nam pokazuju da su na tim prostorima zivjeli Jevreji, kojih na tim prostorima vise nema. Nazalost, sa vremenom i ti tragovi polahko nestaju, zaslugom i nemarom ljudi koji tu zive. A priroda cini svoje i sve sto se ne njeguje i ne obnavlja ona zatire, cineci sve da se svi ti tragovi polahko izgube.
Prije Drugog Svjetskog rata je u Rogatici postojala kompaktna jevrejska zajednica i ona se sastojala od vrlo vrijednih ljudi. Sacinjavali su je uglavnom poslovni ljudi, trgovci, a bilo je i zlatara, advokata, djaka, studenata. Imali su svoje kuce i imovinu, svoju religiju, bogomolju, svog rabina, svoje groblje, a zivot i sve sto on nosi dijelili su sa komsijama . O ovoj zajednici i zajednici Roma, koji su takodje zivjeli u Rogatici, na Pogledalima, pisanih dokumenata nema. Dakle,ne postoje nikakvi zapisi sto jos jednom pokazuje dugogodisnji nemar Rogaticana po tom pitanju, koji se proteze desetinama godina unazad. Naravno to se proteze unazad, daleko prije ove agrisije na BiH a isto tako cudi da se ni jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine nisu zainteresovale da nesto poduzmu u cilju zastite tih ostataka koji sigurno podpadaju pod spomenike kulture. Naravno oni bi trebali biti i briga drzave, ali posto sada drzava i njeni politicari nemaju vremena za to, ostaje nam samo da pisemo i da ostavimo bar pisane tragove o tome, kako bi buduce generacije znale nesto o nasoj proslosti.
Ovaj tekst pisem inspirisan slikama koje mi je poslala Amra68, nas dugogodisnji clan. Prilikom posjete mezarju za Hrid ona je iskoristila priliku i usput navratila do jevrejskog groblja i napravila par snimaka.
Kako rekoh, pisanih tragova o jevrejskoj zajednici nema pa nam ostaje da se oslonimo na ono sto su nam ispricali ili jos uvijek pricaju nasi najstariji Rogaticani. Interesantna zapazanja su takodjer Milosa Vukovica, starosjedioca ovih prostora, koje je zabiljezio Sreten Mitrovic.
“Da su u Rogatici u godinama na kraju 19. i pocetku 20, vijeka zivjeli Jevreji svjedoci i njihovo groblje u neposrednoj blizini grada, za Hridom. – Ja sam rodjen 1925. godine i dobro se sjecam veceg broja rogatickih Jevreja. Sjecam se i imena vecine, ali sam prezimena pozaboravljao – kaze Milos Vukovic. Na kraju tadasnje carsije, gdje je sada Razvojna banka i Robna kuca, zivio je trgovac Elisa, zvani Lazar, sa suprugom Nadom. Sremica je bila. Imali su dva sina – Elizara-Lezu i mladjeg, cijeg imena se ne sjecam. Na pocetku rata Lezo je otisao u partizane i kao prvoborac docekao slobodu. Njegov brat je tragicno je zavrsio u Rogatici. Za grob mu se uopste ne zna.
U Rogatici je bio i Levi, zlatar. Poginuo je u partizanima, a njegova porodica u Podromaniji, kod Sokoca, januara ’42. sa vecom grupom svojih sunarodnika, o cemu cu kasnije nesto reci. Sjecam se i hadzije Mose, trgovaca i advokata Klingera sa sinovima Francom i Sasom, koji sada zive u Izraelu. Franc je dolazio u Rogaticu da obidje rodni grad i da se pokloni sjenima predaka. Na moje zadovoljstvo, taj sada doktor masinstva, i mene je posjetio. Zajedno smo evocirali sjecanja na dane kada smo kao djecaci trckarali sokacima Rogatice, kaze Milos Vukovic. U jevrejskoj zajednici u Rogatici bio je i Avram, trgovac. Imao je sinove Judu i Papu. Oba su, nazalost, zavrsili u Podromaniji. Otac Avram nekako se docepao “obecane zemlje” Izraela. Poslije oslobadjanja dva puta je dolazio u Rogaticu i obilazio grobove sinova i ostalih nevino pobijenih rogatickih Jevreja. Bio je u Rogatici i Jevrej Papo. Imao je gvozdjaru u centru grada. Tu su bili i trgovci Beor i Mosa Bararor i neki drugi. Milos Vukovic o stradanju rogatickih Jevreja kaze: – Oko cetrdeset rogatickih Jevreja, svih uzrasta i oba pola, januara 1942. pobijeno je u Podromaniji. Ovaj zlocin ucinile su ustase . Prezivjeli su, ostavivsi ne malu imovinu,protjerani da se vise nikad ne vrate. I nisu. Sticaj okolnosti doprinio je da sam 1946. u organizaciji Saveza boraca NOR-a opstine Rogatica i Sokolac i Jevreja Paraje, ucestvovao u sakupljanju kostiju mojih nekadasnjih komsija Jevreja u Podromaniji. Sahranjene su u zajednicku grobnicu, nedaleko od mjesta pogibije, gdje se i sada nalazi spomen-obiljezje.”
” I rogaticko jevrejsko groblje dosta prica. Istina, mnogi grobovi su unisteni. Milos Vukovic, kaze da su to ucinile ustase trazeci zlato. Ima, medjutim, i onih grobova koji jos prkose vremenu. Ljudima ne, jer su ih oni davno napustili. Vecina natpisa na ovom groblju je na jevrejskom jeziku. Tako je i sa brojevima. Ali, ima i izuzetaka. Na jednoj dosta ocuvanoj nadgrobnoj ploci cita se: Aurelia Kraus Bahman, 4.9.1930. Na drugom grobu, koji izgledom i velicinom, podsjeca na srednjevjekovni stecak, lijepo se cita: Simon Juda 1882. Na njemu je i dobro vidljiva Davidova zvijezda. Ipak, najzanimljiviji je natpis na jednom znatno ostecenom grobnom obiljezju, na kome, lijepo, pise: Ovdje pociva Ester Juda Danon, umro 10.1.1942. Poginule u logoru kcerke Luna Alkalaj i Fors Kabiljo – sestric Izidor Papo (poznato ime u medicini i vojsci bivse SFRJ).”
Na rogaticke Jevreje je podsjecala i Havra, Sinagoga odnosno jevrejska bogomolja. Ona je cak prezivjela i rat 1992-1995. godine sto se vidi sa slike. Nazalost, rogaticka vlast je srusila i taj preostali objekt zatiruci tragove jevrejskog bitisanja na ovim prostorima.
Inace je ova mala Sinagoga koja bila izvan upotrebe od 1941. godine, kada su skoro svi Jevreji grada (54 pred Drugi svjetski rat) pobijeni, izgradjena i posvecena 1928. godine.
Ostalo je jos jevrejsko groblje za Hridom kao svjedok. Ako se nesto uskoro ne poduzme i ono ce nestati a postojanje Jevreja na tim prostorima ce biti potpuno zaboravljeno.
