Rogatičke kamene ćuprije

U Rogatici su bile dvije kamene ćuprije iz turskog perioda, i to obje iz na rijeci Rakitnici. Predstavljale su vrijedne saobraćajne objekte i istovremeno značajne spomenike. Jedna se nalazila na trasi tranzintnog puta kroz naselje i povezivala je čaršiju od Tabhane i Kruščice,  sa desne strane, sa mahalom Gračanicom sa lijeve strane rijeke Rakitnice. Ova ćuprija zvala se Kanarska (u narodu poznata kao Karanska ćuprija). Druga se zvala Donja ćuprija i stajala je 200 metara niže niz rijeku Rakitnicu, na trasi današnjeg izlaznog puta za Višegrad, u neposrednoj blizini pravoslavne crkve. Obje ove ćuprije su bile izgrađene od sedre i imale su tri  luka preko korita rijeke. 

Kanarska ćuprija bila je znatno manja i niža , pa se vrlo često znala voda  prelijevati preko ćuprije. Ovoj ćupriji dužina je iznosila 16, širina kolovoza 3 metra, a visina kolovoza iznad normalne razine vode jedva 2 metra, tako da su uporišta lučnih nosača bila u vodi. Raspon lukova na dva desna luka iznosio je 4,20 metara, a treći je bio manji, svega 2,70 metara. Niveleta kolovoza bila je u  neznatnom usponu prema sredini.

Donja ćuprija bila je veća, djelovala je mnogo skladnije. Po tome i po svojoj obradi spadala je u bolje kemene mostove turskog perioda u Bosni, a sigurno po vrijednosti među prve građevinske spomenike u Rogatici. Dužina mosta iznosila je 33 metra, širina kolovoza 4,50 metara, a visina s najviše tačke do iznad razine vode s donje strane 2,70 metara. Rasponi lukova su dosta veliki; srednji 4,80 metara, a ostala dva po 3,80 metara. 

Donja ćuprija 1940 godine

U svoje vrijeme na obje ćuprije stajala je masivna ograda od monolitnih kamenih ploča, tkz. korkaluk, koja je već u doba austrougarske okupacije morala biti skinuta radi proširenja kolovoza za nova drumska vozila, a postavljena metalna. Nema tačnih podataka kada su tačno nastale ove ćuprije, niti se zna ko ih je gradio. U blizini Kanarske ćuprije postoji jedno mjesto koje je u nepoznato vrijeme uvakufio neki mjesni tabak (kožar) Alija s odredbom da se od njegove zakupnine finansira održavanje Kanarske ćuprije. To ne znači da je ovaj legator podigao samu ćupriju. Obje ćuprije  uništene su u Drugom svjetskom ratu, Donja ćuprija 1942 godine, a Kanarska ćuprija 1944 godine kada su se povlačile njemačke jedinice. Obje ćuprije nikada nisu obnovljene, već su podignute nove armirano betonske,  čime je  Rogatica  znatno izgubila svoj identitet i vezu s prošlosti. 

izvor fotografija:

Application of new technologies in recontructive approach to stone bridge constructions

Key study: Two ottoman’s bridges in Rogatica

Upotreba novih tehnologija u rekonstruktivnom pristupu kamenim mostovnim konstrukcijama;
Ključna studija: dva otomanska mosta u Rogatici

Lemja Chabbouh Aksamija, Lana Kudumovic

Faculty of Architecture, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina