DA SE NE ZABORAVI’ maj ’92 – maj ’08: Silovanja u rogatickim logorima

IZJAVE SVJEDOKA 1

Izvod iz izjave br. 375/92 – Rogatica

Agresija na BiH zatekla me u Rogatici, od maja 1992. god. do dana zatočenistva – odvođenja u skolu, bila sam u stanu u Rogatici sa svojom majkom. Povremeno u te dane, prema procjeni bezbjednosti, bjezali smo familiji i prijateljima u gradu i na selu.

Jula 1992. god. zatekla sam se sa majkom u stanu kada su dva naoruzana vojnika sa crvenim beretkama sa oznakama na beretkama trobojka plavo-bijelo-crveno, u maskirnim unifirmama, naoruzani sa po automatskom puskom, pistoljem, nozevima za pasom, po dva i u čizmi po jedan, i po pet bombi. U stanu su nas zatekli sa 11 članova, to su bile nase komsije, uglavnom starije zene. Oruzje su nam odmah trazili, ali ga mi nismo imali. Zatim su majci stavili noz pod vrat i skidali zlato, a onda i svim ostalim zenama i meni. Potom su nam rekli da nam daju dva minuta da napustimo stan, te da nas vode u skolu gdje ćemo imati hranu, lijekove i smjestaj. Kad smo dosli u skolu nismo imali nista od toga, tek četvrti dan zarobljenistva donijeli su nam 20 kg brasna, pola litre ulje i pola kilograma rize za sve nas u učionici, a bilo nas je 21 osoba.

Za tih 7 dana zatočenistva jednom su me odveli da čistim neki stan na drugom dijelu grada. Vodili su me pod prijetnjom oruzjem. Od druge večeri mog zatočenistva, pa sve do odlaska u Sarajevo, pod prijetnjom i fizičkom prisilom prinosenja noza na vrat odvodili su me na silovanje. Dolazila su po mene po dvojica naoruzanih četnika, a isto tako i po ostale dvije djevojke iz učionice. Ista stvar se događala i u drugim učionicama, jer sam to vidjela po hodnicima, a poslije su to neke djevojke pričale.

Pored mog otpora, uz prijetnju da će dovesti jos trojicu i podnosenjem noza pod vrat, silovao me M.I., a poslije te večeri jos tri večeri sam odvođena i jos pet puta silovana.

Jedno veče naizmjenično su me silovala trojica četnika. Od njih poznajem Z., M., K., V., M. – svi iz Rogatice, a jedan je bio iz Srbije, kojem ne znam ime, on je bio u maskirnoj uniformi, naoruzan automatom, pistoljem i nozem.

Za vrijeme silovanja su me tukli nogama, rukama, prijetili nozem da će me zaklati i psovali “(edit by webmaster) majku”, govorili da sam “balijska kurva”, i da sam “Turkinja”. U tome se naročito isticao srbijanac kome ne znam ime i M.

Kako sam do te kobne noći u učionici bila “virgo intacta”, sve je to meni bio sok, da sam tek nakon dolaska u učionicu vidjela ogromne modrice po vratu, leđima, kićmi, jer su me tukli vojničkim čizmama, kundakom, nozem.

Augusta 1992. god. zajedno sa ostalim iz skole rečeno nam je da napustimo Rogaticu i da se za pola sata spremimo, nisu nam rekli ni gdje. Kamionom su nas odvezli za Sarajevo. Bila su 3 kamiona i jedan autobus, puni zena, djece i iznemoglih staraca, svi iz S.S.C. “Veljko Vlahović”. U pratnji je bilo oko 30 četnika, svi u maskirnim uniformama, neki sa crvenim beretkama sa trobojkom, a neki sa crvenim ili crnim trakama. Kad smo dosli na Hresu, samo su nam rekli da napustimo kamion i da idemo. Čim smo izasli počela je pucnjava po nama sa okolnih brda. Bilo je zena koje su se u tom opstem haosu ispovrijeđivale od bjezanja, panike i straha koji je zavladao.

Izvor: http://www.idc.org.ba/izjave/375.html 

IZJAVE SVJEDOKA 2

Izvod iz izjave br. 10931/96 – Rogatica

U maju mjesecu 1992. god. primjetila sam kako su se komsije Srbi iz mog sela naoruzali. Svaki Srbin je nosio pusku, pa čak i kada je isao u bastu. Nisu htjeli kontaktirati sa nama Muslimanima, i govorili su da se boje. Ja sam od maja 1992. pa sve do oktobra 1992. godine isla u sumu nedaleko od kuće zvane Kom, uveće, gdje sam spavala, a po danu bi se vraćala u kuću, jer sam se plasila.

Oktobra 1992. god. negdje oko 11,00 sati, u selo je dosla grupa oko 8 policajaca (nosili su plave kombinezone i bili naoruzani). Ja sam samo jednog od njih prepoznala, zvao se K. Pred moju kuću dosla su trojica njih (ja sam tada zivjela sama, jer mi je otac umro prije mjesec dana). Jedan od njih mi je rekao da spremim stvari i da idemo za Sarajevo. Rekao mi je jos da spakujem zlato i novac. Svo muslimansko stanovnistvo sela Zakomo taj dan skupljeno na autobuskoj stanici gdje je čekao parkiran autobus. Sve zajedno su nas autobusom dovezli pred logor Rasadnik u Rogatici. Tu smo se zadrzali 10-tak minuta, pridruzili su nam se zatvorenici iz Rasadnika (ne znam koliko njih, jer sam čitavo vrijeme od straha drzala sagetu glavu). Vozili su nas za Lukavicu.

Kada smo dosli u Lukavicu, počeli smo izlaziti iz autobusa, kada sam ja posla da izađem M. mi je rekao da je ne izlazim da se vratim u autobus.

Mene su ponovo isti dan istim autobusom vratili. Isli smo za Rogaticu, negdje na Trebeviću, autobus su zaustavili dvojica pripadnika srpske vojske i trazili su dvojicu mu-skaraca iz autobusa, navodno su im bili potrebni za rad.

Oko ponoći, oktobra 1992. god. doveli su nas u logor Rasadnik, tu nas je primio upravnik M.V. Mene su smjestili u prostoriju zajedno sa drugim zenama (ta prostorija je bila odmah do kancelarije upravnika).

Krajem oktobra 1992. god. u nasu prostoriju dosao je M.V., rekao je ostalim zenama da idu na spavanje, a meni da ostanem tu. Odveo me je u svoju spavaonicu gdje mi je naredio da se skinem. Natjerao me je da legnem, osamario me, ja sam se branila, ali bezuspjesno, silovao me je. On je prvi muskarac sa kojim sam spavala. Nakon silovanja on je ostao u toj prostoriji. Isti dan u logor Rasadnik dosla su trojica koja su trazila da vode mene, M. i Dz. (zaboravila sam im prezimena). M.V. nije dozvolio da vode njih dvije, a mene sa autom (zuti “golf”) odvezli su u Gračanicu u jedan stan. Naredili su mi da se okupam hladnom vodom, tu su me tjerali da stavljam njihove polne organe u usta, gurali su mi četku za kosu u vaginu i td. Potom su mi naredili da legnem. Kada me je jedan od njih silovao, druga dvojica su gledala, poslije su me silovali i druga dvojica. Ja sam vristala, branila se, međutim, sto sam se vise branila, oni su postajali gori. Stavljali su mi cijevi od pistolja u usta, noz pod grlo i prijetili mi da će me ubiti. U taj stan, taj dan dolazio je M.V.- komandir srpske policije (koji je naredio moje dovođenje u stan) i on me je silovao. Oko tri sata poslije ponoći jedan od njih, golfom (crvene boje), vratio me je u logor Rasadnik. Nakon 20 dana u logoru Rasadnik, smjenjen je M.V. i na njegovo mjesto postavljen je V.

Kada je za upravnika logora dosao V., prestala su odvođenja zena iz Rasadnika po stanovima, međutim V. je silovao zene koje su bile zatvorene u logoru Rasadnik. Mene je silovao vise puta (sve do mog pustanja aprila 1994. god.). Znam da je silovao: H.H. vise puta, K.K., F.F. (60 god), ja sam bila prisutna kada je V. silovao F.F. u svojoj kancelariji, N. N, S.S.

http://www.idc.org.ba/izjave/10931.html

IZJAVE SVJEDOKA 3

Izvod iz izjave br. 1834/93 – Rogatica

Zbijeg zena i djece strpali su u kuću B.G. u dvije prostorije, starije zene u kuhinju, a djevojke i mlađe zene u sobu. Pred kućom strazu su čuvali P.Lj. i N.N. četnik zvan “N.” (sam je rekao da je iz Zenice, ali da je dosao braniti očevo ognjiste, a da je zenu i djecu evakuisao u Srbiju).

Augusta 1992. god. uveče, na vrata sobe, gdje su bile mlađe zene i djevojke, dosla je neka starija zena i rekla B. da je zovu strazari da izađe van kuće. Pred vratima kuće P.Lj. je rekao B. da se obuje da bi je vodio muzu na Gučevo. Međutim, on ju je odveo na drugi sprat iste kuće gdje joj je u jednoj sobi naredio da se skine sto je ona odbila. Tad je P. repetirao pusku i rekao da će je on skinuti silom. Zaprijetio joj je da ne plače i ne viče. Otkopčavajući slic hlača pitao ju je “Jesi li se ikad s Vlahom …?”. Gurnuo ju je na lezaj i izvrsio akt silovanja, ali bez bilo kakvog drugog fizičkog maltretiranja. Tad je rekao da se obuče, vrati u prostorije i da zovne M., udovicu srednjih godina. M. je odveo na sprat četnik po nadimku “N” iz Zenice. B. tvrdi da se M. vratila nakon sat vremena, ali da nije htjela reći da je silovana.

Augusta 1992. godine ujutro, zene i djeca iz kuće, potrpani su u autobus u koji je usao R.K. i pitao “Je li ko silovan?”, na sto su zene sutjele, a R. je rekao : “Imamo mi ljepotica u skoli, vi nam ne trebate”. Autobusom su dovezene do skole u Rogatici gdje su dosle dvije djevojke Srpkinje N.N. koje su popisale djecu i zene i mjesta gdje im se sad nalaze muzevi i rekle da će doći ujutru naglasavajući da imaju noć da razmisle da li će preći sa Islama na Pravoslavlje. Međutim, rano ujutro, četnici su naredili ukrcavanje u kamion “Upitrans-a” koji je vozio E.M. Iz luksuznog auta “zastava 101”, nepoznati četnik iznio je petomjesečnu bebu i dao je muslimanskim zenama na kamion govoreći da su je oni nasli izgubljenu u sumi. Kamionom su ih dovezli na Hresu, naredili da siđu sa kamiona i krenu prema Sarajevu.  Izvor: http://www.idc.org.ba/izjave/1834.html 

IZJAVE SVJEDOKA 4

Izvod iz izjave br. 543/92 – Rogatica

U toku ratnih zbivanja zatekla sam se u Rogatici. Cijelo vrijeme sam provela u stanu zajedno sa ostalom porodicom. Krajem jula 1992. god. u stan su upali četnici. Odveli su nas u Srednjoskolski centar (S.S.C.) u kojem smo proveli 7 uzasnih dana.

Za vrijeme boravka u S.S.C. desavale su se uzasne stvari. Prvi dan kada sam dosla odveli su me zajedno sa mojim drugaricama na saslusanje. Raspodijelili su nas po različitim stanovima i doveli na razgovor. Nije mi bilo nista jasno, s tim vise samo sto su vodili mlađe djevojke, a ne one starije, s tim da nisu vise znale ako ih bas interesuju informacije o kretanju nase vojske i naoruzanju. Mene su odveli na zadnji sprat. Ispitivali su me M.V. i V.M. Prva dvojica su izasli vani, ostali smo samo ja i M. Znala sam tog mladića, od ranije i mislila da mi neće nista nazao uraditi. Međutim, ponio se neočekivano. Naredio mi da se skinem, sto ja naravno nisam htjela dobrovoljno uraditi. Međutim, on je zaprijetio da će pozvati jos dvojicu i da će me pretući. Uz prijetnju sam morala poslusati, s tim da su ta dvojica stajala ispred vrata i on bi ih pozvao kada bi se opirala. Tu me je silovao.

Dosli smo u skolu oko devet sati uveče. Nisam smjela nikome nista da kazem, jer sam mislila da ću samo bespotrebno izazvati paniku, a znače i svi ostali (sto mi bas i nije odgovaralo) pa sam prećutala taj događaj. Zatim sutradan su nas izveli, mene su odveli u obliznju zgradu preko puta. Opet su nas rasporedili po različitim stanovima. Uz batine, maltretiranja, razne psovke tu sam silovana. Nisam mogla da mu dobro vidim facu, ali znam ga po glasu, a i mislim da znam ko je, jer je taj isti čovjek dolazio taj isti dan u sobu.

Sutradan uveče (treće veče u S.S.C.) dosli su po mene neki srbijanci. Uz prijetnju oruzjem, nozevima i da će me zaklati u sobi, morala sam izaći napolje. Van sobe je čekao jos jedan četnik. Ubacili su me u sobu i ovaj sto me je doveo počeo je da me samara i rekao mi je da se skinem. Nisam htjela i on je pozvao onu ostalu četvoricu sto su drzali strazu na trećem spratu. Izvadili su nozeve i htjeli su da mi isjeckaju odjeću. Morala sam se skinuti, ali i dalje sam se opirala. Izvadili su nozeve i htjeli su da me kolju. Počela sam da plačem i da se tresem, gotovo nisam znala za sebe, pala sam na pod i tu lezala nekoliko minuta. Kada sam dosla sebi ustala sam i vidjela da se u sobi nalazi samo jedan mladić. Nisam imala vise snage da se opirem. Tu me je silovao. To se ponovilo i zadnje (sedmo) veće boravka u skoli sa sličnim provokacijama. Ujutro su nas dovezli na Hresu.