Mnogi su napisali nesto o početku agresije na području opštine Rogatica, ali niko nije pomenuo prvi dogadjaj . Zato ću ja napisati istinitu priču o dešavanjima početkom marta 92-e godine.U priči ću pomenuti nekoliko imena, nažalost neki nisu medju živima, želim im dženet i ni u kom slučaju ne želim stvoriti ružnu sliku o bilo kome.
Desavanja u Sloveniji, zatim u Hrvatskoj izazvala su veliku zabrinutost u narodu. Na podrucju Socica gdje sam ja zivio to se ogledalo kroz svakodnevnu diskusiju medju ljudima.Naime niko vise nije diskutovao o edukaciji, sportu, muzici, TV serijama, nego o mogucnosti izbijanja rata u BiH. Posebno je zabrinjavala cinjenica da su komsije srpske nacionalnosti naoruzani pjesadijskim naoruzanjem, koje mnogi nisu skrivali. S obzirom da sam jedno vrijeme radio skupa sa Ismetom Osmanovicem (nacelnik MUP-a) , cijenio ga kao veoma postenog i iskrenog covjeka ( to je bio u TPR-u), otisao sam do njega i izvjestio ga o zabrinutosti naroda i naoruzavanju Srba. Pitao sam ga na koji nacin mozemo doci do oruzja. Predlozio mi je da narod ne daje novac za oruzje, a isti preusmjeri za kupovinu hrane, jer u slucaju neceg nezeljenog bit ce veliki broj izbjeglica u Socice( dobra procjena), a ako zatreba oruzje da se obratim njemu i isto ce nam isporuciti bez naknade. Ohrabren njegovim obecanjem otisao sam u Socice i o tome izvjestio nekoliko ljudi od povjerenja .Nastavili smo po noci strazariti sa lovackim naoruzanjem, ali sa velikim olaksanjem nadajuci se isporuci naoruzanja.
IZBORI
Na referrndumu za nezavisnu BiH na izbornoj jedinici Batovo bio sam presjednik izborene komisije u cijem je sastavu izmedju ostalih bio i ucitelj Bozo Perkovic, vjerovatno u ulozi obavjestajca i naplati dobre dnevnice od opstine. Moram napomenuti da je glasao medju prvima, ali brojanjem glasova nasli smo bjanko listic, nasta je on predlozio da i njega zaokruzimo ZA. Nisam dozvolio (predpostavljam da se radi o njegovom listicu). Drugi dan glasanja izasao sam vani da zapalim cigaretu i u tom trenutku je naisao Boban Jesic. Pozdravili smo se kao uvijek, nasalili, jer smo odrasli zajedno, radili zajedno, donosili medalje TPR-u sa FAMOS-ovih igara zajedno. Pozvao sam ga da glasa pa makar i protiv, nije pristao i otisao je do Kusica u Jarovice. Izbori su protekli bez problema sa jednim nevazecim glasom. U tom periodu zivio sam kod oca u Jarovicima, a povremeno svracao u stan na Stjenicama. U OS. na Stjenicama boravila je policija RS-e sastavljena od mjestana koje sam sve poznavao. Petog marta obavjesten sam da je moj stan obijen i da se nesto stvari vidi u dvoristu skole. Znao sam da mi nije bezbjedno otici na Stjenice i vidjeti sta se dogodilo.Otisao sam u Rogaticu i o svemu izvjestio Ismeta Osmanovica. Zatrazio sam od njega obecano oruzje ali se on nije sjecao datog obecanja i postavio mi pitanje, zasto nismo kupili oruzje. Nisam mogao vjerovati da to govori on i samo sam izasao iz kancelarije. Otisao sam kod Selimbegovic Senita. U razgovoru sa njim vidio sam da ozbiljno shvata situaciju na podrucju opstine i da je zabrinut. Pozvao je u kancelariju Mehu Agica, koji je dosao sa kartom podrucja Stjenica u ruci i rasirio je po stolu. Odmah sam primjetio da Meho poduzima mjere i pripreme za odbranu,ali nazalost nije imao pravo donositi odluke. Da su mu prepustili da odlucuje za neka pitanja, vjerovatno bi situacija bila drugacija, jer je dugo radio u STAB-u kao operativac i na njeghovoj osposobljenosti mogli su mu zaviditi mnogi visoki oficiri bivse JNA. Nas razgovor prekinuo je ulaskom u kancelariju presjednik opstine Adil Lutvic. Prva recenica bila mu je : “Sta radite, hocete da izazovete rat na opstini, hocete li da vas zatvorim”. Meho je otisao a ja sam nastavio razgovor sa njim u njegovoj kancelariji. Rekao mi je : „J..o te namjestaj kupiti cemo ti zlatan samo ne zaostravaj situaciju“. Ne znam cime sam ja zaostravao situaciju, ako sam samo razgovarao sa njima i trazio obecano.Naglasio je da je situacija na podrucju opstine stabilna i da se on druzi sa Milom Ujicem, sa kojim ga mogu vidjeti danas u setnji. Ako je tako mozes obezbjediti da udjem u svoj stan i vidim u kakvom je stanju. Pristao je i brzo je rijesio to pitanje. Formirana je komisija u satavu: Ramiz Alajbegovic, Mile Ujic, Izet Bahtanovic i ja kao osteceni. Takodje sam mu predlozio da se organizuje sastanak mjestana podruznice Stjenice i da se pokusaju smiriti strasti. Pristao je i ugovorio sa Milom Ujicem. Dolaskom pred stan zatekli smo vrata odskrinuta 10-ak centimetara. Mile je pokazao rukom da udjem prvi, sto sam odbio i rekao mu mozda je minirano, kaze da nije(op.a). U hodniku su bili zamrzivac i frizider isjeceni sjekirom , a lijevo u sobi sav namjestaj je bio unisten. Na Ramizovom licu sam primjetio veliku promjenu i dobio osjecaj da je imao mogucnost istog momenta bi pocinioce stavio iza resetaka uz primjenu vaspitnih mjera (pendrek). Otvorili smo sledecu sobu i primjetili da nije nista unisteno.Vrata od prvog dijela regala bila su otvorena, gdje se nalazila moja uniforma bivse JNA( rezervni oficir),cinovi su bili odneseni ostalo je bilo na svom mjestu. Iz regala je nedostajalo nesto malo zlata (zaboravio ponijeti sa sobom ) i krznena bunda. Mile Ujic je izjavio da je ovu sobu vjerovatno sacuvala uniforma bivse JNA, medjutim, po neprovjerenim informacijama reagovao je komsija Milan Kremen i istjerao bandu napolje.
Odvozenje stvari
Na moj zahtjev Mile je naredio da se policija povuce do iza krivine na Stjenicama kako mogu odvuci stvari. Obisao sam ucionice skole gdje sam nasao svoj TV-e i primjetio na zidu veliki natpis „OVDJE SU BILI CETNICI“, cime su ostavili jasnu poruku da se ne radi ni o kakvoj policiji vec o onome sto nam je svima poznato.
Sastanak mjestana
Sastankom su rukovodili Mile Ujic i Adil Lutvic, a ucionicka sala u skoli bila je prepuna radoznalih i zabrinutih mjestana koji su zeljeli iz prve ruke cuti kakva je bezbjednosna situacije na opstini i sta poduzimaju da ne dodje do neceg nezeljenog. Bilo je raznih diskusija , a hadzija Sinan Kapo je predlagao da se odmah na sastanku prikupe novcana sredstva i meni nadoknadi nastala steta, sto sam ja odbio. Radan Jovanovic u svom izlaganju zatrazio je moje misljenje o svemu ovome. U svom izlaganju nisam osudio ucesnike demoliranja vec politiku koja je dovela do svega ovoga, nasta je ostro reagovao Adil i maltene mene okrivio za sve, Nisam mu ostao duzan odgovorio sam mu.Vazno je napomenuti da je Zahid Feriz iz Kramer Sela , pozivajuci se na drugi svjetski rat, da nje bilo puno zlocina u ovom kraju, trazio od Bobana Jesic da se sacini i potpise dokument o nenapadanju bilo sta da se desi na podrucju opstine. Boban se nije izjasnio o istom i znamo svi sta se kasnije desilo sa Kramer selom i sa Bobanom.
Han Stjenice
Socice
Socice
Kramer Selo