Napali su četnicki zlotvori tog 19 juna Gračanicu. Dosta naroda je već bilo izbjeglo ali dosta je bilo i ostalo kod svojih kuća. Prije Gračanice napali su Tekiju i spalili je do temelja.
Pofatali su i pobili tu, na vrh Tekije u prvi mah, nekoliko starijih osoba. Bašča Devle i Fatime Škaljić je bila zarasla i tu je nešto mladjeg svijeta našlo spas: Delije, Teskeredzići…..
Sjećanja na agresiju, pribilješke rahmetli Dževahire Čengić.
Napad na Gračanicu
Napali su cetnicki zlotvori tog 19 juna Gracanicu. Dosta naroda je vec bilo izbjeglo ali dosta je bilo i ostalo kod svojih kuca. Prije Gracanice napali su Tekiju i spalili je do temelja.
Pofatali su i pobili tu, na vrh Tekije u prvi mah, nekoliko starijih osoba. Basca Devle i Fatime Skaljic je bila zarasla i tu je nesto mladjeg svijeta naslo spas: Delije, Teskeredzici…..
Cetnici nisu smjeli uci, nego su samo bacili nekolike rucne bombe. Bilo je povrijedjenih od kojih je teze prosao Nedim Teskeredzic kog je potrefilo u oko.
Mislim da su mu ostale trajne posljedice…..
Gorjelo je i pucalo na sve strane, dzehenem ovozemaljski.
Moj muz Sejdalija i ja smo se krili u kuci. Kad su navalili cetnici Sejdalija mi je rekao da bjezim a da ce on ostati. Imao je kod sebe pistolj.
Bjezati se nije imalo kud jer je cetnika bilo jako puno i napadali su sa svih strana i iz svih raspolozivih oruzja i orudja. A imali su ga svakakvog u izobilju.
Sejdalijinu lovacku pusku je sa sobom ponio nas najmladji sin Nihad jos kad je otisao sa omladinom u pravcu Ljuna, Hrida, ne znam tacno.
Vracali su se po potrebi u grad i 8. juna je nas Nihad poginuo. Njegovo tijelo je exhumirano skupa sa jos 17 tijela mucki ubijenih Rogaticana i zajednicka dzenaza im je bila 2000-e na sarajevskom gradskom mezarju Vlakovo.
Ni do danas danile nismo saznali kod koga je ostala njegova puska kad se on tog dana vratio u Rogaticu sa nekoliko drugova…..
Sve je gorjelo i pucalo je na sve strane. Mene su stigli i zarobili cetnici.
U prvi mah su me otjerali i zatvorili sa drugim zenama i djecom u kucu naseg komsije Asima Zagorice.
Muskarce su odmah ubijali iako su to bili uglavnom starci. Preko puta nase kuce su ubili: Ismeta Sejtariju, Nazifa Hodzica, Agu Bicu…
Poslije nekog vremena su cetnici nas, zene i djecu, poveli prema crkvi.
Progoneci nas niz nasu ulicu vidjela sam da nasa kuca gori i zapomagala govoreci da je muz ostao u kuci.
Jedan od cetnika se prodero na mene, govoreci:
“Cut` bre zeno, spasavaj svoju glavu.”
Po mom misljlenju to su bili srbijanci izmijesani sa domacim srbima.
Kud god smo prolazili sve je gorjelo, culi su se jauci i pomaganja izbezumljenog naroda.
Svuda su lezale nase ubijene komsije, isto tako i po drugim ulicama.
Bile smo zatvorene kod crkve i tu smo ostale nekoliko dana.
Strah je veliki bio i krile smo djevojke iza nas da ih ne vide cetnici koji su stalno dolazili. Vec smo ranije cule da se izivljavaju nad djevojkama.
Jedan dan je dosao Lubarda i donio nesto hrane za nas kone.
To im je obicaj rekao je, jer mu je sestric, imenom Sladjan poginuo. Poginuo progoneci i ubijajuci nevini narod .
Kasnije smo autobusima prebacene prema Zepi i Olovu, Kladnju.
Zahvaljujuci Lubardi zavrsila sam u Olovu a kasnije eto u Donje Mostre kod Visokog.
Lubarda me je, kao “dobru konu”, istjerao iz onog autobusa sto je otisao prema Zepi…
Nasi su nas smjestili u Donje Mostre, u skolu.
Nismo oskudijevali ni u cemu jer je dobri visocki narod donosio svasta, a mnogi su i uzimali napaceni Istocnobosanski narod i vodili ih kod sebe kuci gdje su ih privremeno smijestali.
Mene je odvela porodica Muniba Habesa sebi, kuci u visocko selo Dobrinje…
U kuci pred rat: rahmetli Sejdalija i rahmetli Dzevahira sa unucima: Dzenisom i Alisom
U basci iza kuce pred rat: rahmetli Dzevahira i rahmetli Sejdalija
U basci iza kuce pred rat: rahmetli Nihad (Caje) sa braticnom Alisom
Poslije susreta ratne ’93: Nedim (Teva) sa rahmetli majkom Dzevahirom u Kaknju
Tevin sin Dzenis na zgaristu kuce, par godina poslije rata
Nijaz na zgaristu kuce, par godina poslije rata
Pogled niz popaljenu mahalu
Pogled uz popaljenu mahalu