Soba pet sa tri. Polumrak. Dolje beton. Okolo oronuli zidovi. Na plafonu umazana sijalica. U uglu sto, dva sa pedeset, iza njega klupa za sjedenje i nas osam. Osam opasnih tipova, obucenih u odjecu crvenog krsta, vec isprljanu i poderanu u kanjonu Drine. Ispred nas smrknuta faca policajca. Otprilike stosezdesetpet visok i sezdeset tezak. I po govoru a i po izgledu bi trebalo da je iz okoline Nisa. Spreman da nam odrzi govor, pun sebe a vjerovatno mu sei prvi put u zivotu pruzila prilika da da nekom moze da drzi govor da nesto naredi, da prvi put u zivotu stvarno pomisli da je nebeski i da je dosao odozgo.
Mi u stavu mirno cekamo. Onda, onda uvodni dio, djonom vojnicke cizme u prsa gadja dvojicu nasih, bivsih milicionera,svojih bivsih kolega. “Ovo vam je samo opomena, ovih narednih dvanaest sati sam vam ja bog i komandir i komandant. Ustajacete svaka dva sata da se vidimo i da se upitamo za zdravlje, je li jasno” “.Jeste gospodine”.
Mi opasni tipovi bacismo jakne na beton i sto blize jedan drugom, da nam bude toplije, legosmo. Ne znam ja vise odavno a vjerovatno ni drugi kad spavam a kad sam budan. I taman sto smo se umirili “bog” cipelom u vrata i onako gazeci jednog po jedog komanduje ”dizi se”i mi opet u stav mirno na isto mjesto i opet poneko dobije palicu ili cizmu i tako cijelu noc.
Sutradan, negdje oko podne sa Nebeskim u sobu udje jos jedan. Sportski tip, mlad i ima ga sta,kontam, ako i ovaj bude koristio cizmu i palicu gotovi smo. Nebeski se okrenu prema novom kolegi i veli “evo, predajem ti ih” i ode. Mi ,opasni stojimo kao ukopani, neobrijani , neosisani,dronjavi, prljavi, gladni, samo kosti i koza, tesko bi nas prepoznala i rodjena mater da nas vidi. Cekamo stace novi da kaze.
On nas onako sazaljivo gleda i veli :”Ljudi, ja vam nisam kriv sto ste ovdje, niste ni vi meni, ja sam imao preca posla od ovog a vjerovatno i vi.” Pogleda na sat. ”imate sest sati do vecere, ako je bude, mozete spavati i odmarati se ,ja cu biti ispred vrata, niko vas nece uznemiravati”.
Cuj sest sati spavanja u komadu, pa to ako bude to je dar odozgo, to je nemoguce,a opet ni blizanci uvijek nisu isti mozda se to i desi, kontam. Tako i bi. Za veceru dobismo po cetvrt hljeba na dvojicu i po jednu sardinu /konzervu/ na cetvoricu. Dobismo i cijelu noc za spavanje.
Sledeca smjena, opet Nebeski i opet cizma i palica, i opet prisilno gledanje kad se bokser i karatista moraju tuci golim sakama i sve tako dok ne dodje Spasitelj. Molimo ga da uzme koju smjenu viska, neki su poceli snjim i da razgovaraju , osjecamo da hoce pomoci ali vodi racuna i o sebi. Nismo mu platili, a bili smo spremni.
Bez obzira na to, uzeo je jednu ili dvije smjene vise ali i pomogao /vjerovatno/ da Nebeski ode negdje na drugo mjesto.