Zepa, druga polovina maja 1992. godine. Neka nova Zepa. Ognjiste gdje je okretan vo na raznju se ohladilo, gotovo i u travu zaraslo. Ideje; za pravljenje stambenih zgrada u dijelu izmedju stare centrale i kuce Mehmeda Devedzije, diskolokaciji privrednih objekata u Zepsko polje, izgradnja novih,ovi stari prevazidjeni, izgradnja hotela kod Male vode i benzinske pumpe u Bjelilima se zamrzle. Gadafijev izaslanik sa tajnim racunom, miliona dolara, na nekoj tajnoj banci, koji je obecao obnoviti staru i izgraditi novu infrastrukturu, po najnovijim standardima, se ispario, nestalo i njega kao i banke i racuna. Nejma vise ni Hamdinog buldozdera koji je jadnik nekoliko mjeseci na kisi cekao da pocnu radovi a onda se samo izgubio.
Ali se zato broj stanovnika udvostrucio, nejma vise praznih napustenih objekata, popunjene su i kuce koje su do tad koristene kao vikendice. U rejonu Radave i Javora stigle izbjeglice iz Vlasenice, skoro svi zitelji sela Djile, na proplacima u sumi i na jos vlaznoj zemlji cijele porodice, vatre, nesto hrane i odjece sto su uspjeli ponijeti, nadaju se da ce neko doci da ih zove da se vrate. Samo sretni su uspjeli zauzeti ljetne kolibe, pa im bar ne kisne.
Nestalo je struje, telefonske veze prekinute, autobuse uzurpirale komsije, kazu :” nasa zemlja, nasi autobusi”, prodavnice poodavno prazne, vojni helikopteri nesto snimaju, Muzafer i drustvo osposobljavaju mlinove, treba samljeti i ono sto je bilo ostavljeno za stoku, cijena cigara naglo skace.
Glave se nisu jos ohladile, ali se hlade, tenzije medju politickim protivnicima se smanjuju, price o tome koga treba ostaviti bez posla, kome treba zabraniti da se bavi politikom, gube smisao a i tesko je to u Zepi, sve je to familijarno povezano.
U prvi plan je izbila tema o Braci Djokicu iz Han Pijeska. Vratio je sve radnike koji su bili posli po platu, njih dvjesta i vise, zaustavio ih u selu Rijeke sa dvojicom milicionera i vratio nazad. Ne mogu da mu oproste, neki su imali prebacenu i duplu normu.
Suljo totalno zbunjen ovom pricom, on imao dvije milijarde, za jednu kupio dvije steke cigara a za drugu kilogram meda kod Camila u Ribiocu. Zna on tog Djokica , on je porijeklom iz Rogatice, vidjao ga je kad bi dolazio da obidje majku, koja je tamo zivjela. Druzio se sa svojim vrsnjacima i kolegama a bio je postovan i cijenjen. Ne zna Suljo sta mu je bio motiv da ih vrati, ali sigurno zna da to nisu pare, one vise ne trebaju nikom, i onako ce na smjecu zavrsiti, ko zna koliko tih milijardi.
Ove koji su radili u Visegradu pozivaju, porucuju im da dodju po platu, nude i nekakav visak. Pita Suljo svog prijatelja Becira Ramica: ”Sto ce ti bolan pare, sta ces za njih kupiti”, odvraca ga, on odgovara: taj moj sef, je moj prijatelj, kupice mi on nesto za njih, vidis da ovdje nejma nista”. Otislo je njih tridesetak, otisli su zauvijek i nikad se nisu vratili.
Suljo se polahko uklapa u te nove okolnosti, oprezan je, posebno u situaciji kad je sve tajna a svi sve znaju.
Danas je opet svracao Nuragi na jecmenjacu, prave je odavno nestalo, i da cuje sta on besjedi o ovoj situaciji.
Nuraga je stara kuka, samo ga jos vozovi nisu gazili, a prosao je kroz tri cetiri vojske, obisao i Liku i Grbavu, u prvom ratu bio dijete, u drugom, vojnik a u ovom, sto covjek ne zna ni kako bi ga zvao, muhazder. Pravio je Nuraga za zivota cetiri kuce a hoce li doziviti da pravi i petu, niko ne zna. Pomagao je on i sinovima i zetovima da prave kuce po Rogatici i po Sarajevu. Drzi se Nuraga jos dobro. Kad ga ko u cetiri oka upita kako je, on ce : ”Jos slatko pogledam kad koja putem dimijama raspuhuje prasinu, pa ti sam kontaj”.
Danas mu puna magaza, njegovih ahbaba a ne bi im mrsko ni kad Suljo dodje.
Tema su nase komsije. Hasina dva sina, snahe i unucad ostali u Rogatici pa on ljut. Cuo je medjutim da su mu snahe i unucadi negdje izasli a za sinove se svasta prica, neki kazu da su negdje u Srbiji u rudnicima, neki opet da su ih sve pobili a neki da ih vode na kopanje rovova.Takvih kao Haso ima mnogo u Zepi pa ljudi kad vode ovakve razgovore paze da ih ne povrijede.
”Ja cu ovdje ukratko ispricati samo sta se nama desavalo kroz istoriju a to bi nam morala biti pouka, necu daleko. U proslom ratu sva ova sela preko Drine spalise, sve sto ne uspje pobjeci pobise. Ovi opet iz Rogatice samo jednom upadose i zapalise punu kucu naroda na Stopu. Ovi iz Han Pijeska, kad bi dolazili u patrolu nije se moralo daleko bjezati.
U ovom ratu, oni iz Visegrada napravise jos gori belaj, pa im malo Muslimana sto su zivjeli na njhovoj opstini nego prevarise i ove nase sto su radili gore, pozvase ih da prime platu a onda na most pod noz. A vidjeli ste valjda i ono novo groblje u Slapu. Ovi sto su ostali u Rogatici otprilike nece se ni vratiti a eto, oni sto su u Sacijama i Stoboranima zarobljeni javili se odnekud da su zivi a i ove nase sto su bili posli u Han Pijesak po platu vratise a moglo im se desiti isto kao i onoma u Visegradu” veli Nuraga.
Poslije ovog slucaja u Visegradu, o Braci Djokicu je promijenjeno misljenje.
Sta je u svemu tome prava istina Suljo ne zna.